Temelj svakog uspjeha trebao bi da bude rad sa omladinskim kategorijama, i prilika da što više svojih klinaca ubacite u vatru. Čini se, da je nakon višedecenijskog lutanja, FK Borac na pravom putu da konačno napravi iskorak i temelj svojih budućih rezultata gradi upravo na onima koji su ponikli na Gradskom stadionu!

Biti toliko dominantan u ligi, imati 12 bodova prednosti, a na svakoj utakmici imati po nekoliko klinaca, koji imaju glavne role, teško je bilo zamislivo u nešto ranijem periodu. Obično su oni mladi samo popunjavali onu stavku “moranja” igrača do 21 godine, i zauzimali su mjesta boljim od sebe, ali propisi su se morali poštovati.

Međutim, talas mladih trenera koji radi u FK Borac u svim kategorijama, radi odličan posao, i daje maltene gotovoe prozivode. Naravno, ti dijamanti treba da se izbruse, u okršajima gdje su protivnici “namazani” do bola, ali to i jeste čar ove magične igre.

David Vuković, Stefan Marčetić, David Čavić, Savo Šušić, Enver Kulašin….ne samo da su budućnost Borca, već i bh fudbala. Njima treba dodati i golmana Nikolu Ćetkovića koji se oporavlja od teške povrede, a nema sumnje da iz juniora i kadeta “viri” još nekoliko zanimljivih imena, koja obećavaju da bi se čudo moglo nastaviti.

I još nešto. Kada je Abid Kovačević kao 17-godišnjak zaigrao za prvi tim Borca u jesen 1970. godine, niko nije ni sluti da će postati najbolji u istoriji. Ali data mu je šansa na vrijeme. Slično su karijere gradili Neno Gavrilović, Hikmet Kušmić, Slobodan Karalić, Damir Špica, Zvonko Lipovac, Mario Mataja, poslije rata Vladan Grujić, Darko Maletić, Ognjen Vranješ, Srđan Grahovac.….Kao golobradi mladići gurani su u vatru. Neko je u njoj izgorio, neko se vinuo daleko. To je već druga priča, ali ono najavažnije, Borac mora misliti na svoju djecu, jer to je jedini ispravan put, put koji će uskoro napuniti Gradski stadion, da će biti tijesan da primi sve. Zašto? Pa zato što te dječake vidite u gradu, u Gospodskoj, u školama, znamo ih jer su nam rođaci, komšije, prijatelji. Zato hoćemo da ih gledamo i navijamo za njih. Uvijek je bilo stranaca, i treba da ih bude, ali miljenici su bili oni koji su ispod Kozare, Manjače, Grmeča, Lijevča polja…..

Kao što stara poznata pjesma Zvonka Kalezića kaže: S'tan mladost, stani stani, da te trošim na tenane”, tako i u Borcu treba da natenane postave prioritete, a jedan od njih mora biti: “Čast svima, ali naše je naše”…..