Ovo je gajstrabarterska priča. Ni bolja ni gora nego hiljade drugih, ali ispričana iz ugla Dragana Zelenca kralja srbačke regije, one fudbalske, veseljaka, i čovjeka koji je uvijek tu bio za druge, a oni za njega uglavom nisu imali vremena…..

Zeleni već četiri godine jede austrijski hljeb, u regiji svjetski poznatog skijaškog, ali i turističkog mjesta Šladming. Zaposlen je u preduzeću Vitaler, koje u svom sklopu ima dva hotela i restoran (Landerhof, Langraf i Landalm). Radi ono što je potrebno u datom trenutku, od konobara do kuvara, čistačice, sobarice, kućnog majstora…..

– Posao kao i svaki posao, Radi se, ali kad dođe ta plata, nekako ti sve lakše pada, jer ovdje se rad cijeni, svaka minuta prekovremena biće ti plaćena. Ovo je jedna od najbogatijih regija u Austriji, priroda je prelijepa, ovdje je sniman onaj čuveni dječiji film “Hajdi”, ovdje se voda pije iz hiljade potoka koji izviru iz ovih planina – priča Zeleni, pa onda dodaje još jednu važnu činjenicu:

– Svojim najvećim uspjehom smatram što sam ovdje u ovak kraj doveo veliki broj naših ljudi, da potraže svoju sreću. Nisam vodio evidenciju, ali mislim da ih je bilo više od 40. Neki su opravdali sve ono što sam uložio u njih, a neki i nisu, ali to je kao i u životu. Shvatiš da si pao, podigneš se, obrišeš i nastaviš dalje. Neki od njih su mi i danas zahvalni, jer su u boljem smjeru promjenili svoje živote – priča Zelenac.

A, kakav bi to priča bila da u njoj nema fudbala. Nekadašnji as srbačke Sloge, Župe, Crvene zemlje iz prvoligaških dana, potom Čukaričkog i Kolubare, a onda i naših ligaša Potkozarja, Mladog Krajišnika, Dubrava i bajinačke Mladosti i u 43. godini voli potrčati za loptom. Igra u lokalnom SV Rohmors Untertalu, inače austrijskom šestoligašu koji je sezonu završio na drugom mjestu i za malo im je izmakao viši rang takmičenja.

– Uslovi su odlični, tereni prirodni, poslije utakmice se sjedne pojede i popije. Iako je šesta liga, treninzi su dva puta sedmično, i to je kvalitet naše druge lige – ističe Zeleni.

A, kakav je veseljak, na tribinama veliki broj naših ljudi, navijaju za Dragana, tu je i transparent, jer Zeleni je “vatra” i na terenu, ali i van njega. Nema rođendana, nekog druženja, da se ne začuje i njegova harmonika, pa i da povede pjesmu, a znate kako je to daleko od rodne grude, milo i drago, vrati se osmjeh na lice našem čovjeku, nekako mu tuđina postane lakša….

– Ovdje je naš jezik specifičan, ma koje vjere bio i odakle dolazio. Tuđina zbliži ljude, pa tako i mi imamo jedan veliki krug prijatelja, koji je kao porodica, ispomažemo se, radujemo i tugujemo zajedno. Ponekad zapjevamo, a kad bude tako, onda je to iz srca, jer ovdje ljudi ne znaju drugačije – priča Zelenac.

A, baš proteklog vikenda imao je prliu da ponovo se vidi sa svojim bivšim saigračima iz Srpca, koji su učestvovali na internacionalnom turniru vetrana u Beču.

– Bili su tu Vladimir Gužvić, Branko Grahovac, moja braća Radan i Goran Zelenac…..U konkurenciji 18 ekipa, dospejli smo u četvrtfinale gdje smo zaustavljeni u neizvjesnoj utakmici od Mađara. Poslije utakmice tradicionalno druženje, i zapjevalo se. Srce mi je bilo baš puno – ističe Dragan.

I, tako priča, po priča, sa Draganom Zelencom nikada nije dosadno. Pravi čovjek od akcije, kada uhvati malo lufta, ode brati gljive, kaže ove godine “Lisičarke”, i do 35 evra po kilogramu. Snabdjeva brojne restorane. I tako ukrug, u Šladmingu je pronašao svoju drugu kuću, možda i zauvijek, ko zna, čudni su putevi Gospodnji, a pogotovo Zelenčevi. Sa njim nikada nije dosadno, ma šta radili, Dragana uvijek valja imati blizu sebe…..