Piše: Miro Bjelić

Prije nego bilo šta kažem na ovu temu, moram da se javno izvinim Doktoru Nebojši Popoviću i da mu kažem da je bio u potpunosti u pravu!

A sad da se vratim na ”slučaj Borac” gdje se postavlja pitanje ”Pod čijim uticajem i pritiskom radi pravosuđe u Banjaluci?”

Ovaj slučaj je toliko jasan da ga i dijete predškolskog uzrasta može riješiti u roku od nekoliko minuta!

A niko ne postavlja pitanje kako je RK Borac mogao da od poslovnih banaka dobija kredite, a da nije vlasnik tog prostora, tj. bez ”ZK uloška”! I ne samo da su nestali ”dokazi” nadležnih organa, nego nema ni tih ”ZK uložaka”!

Međutim, prevarili su se, nisu znali da postoje osobe koje imaju odgovarajuću dokumentaciju. Rukometni klub Borac je organizovan klub i na više mjesta je sklonio svu dokumentaciju, odmah nakon prve provale u klupske prostorije!

Zato neko poništava i ne dozvoljava upis u RUGIP na osnovu svih postojećih dokumenata.

Istovremeno, moram da napomenem da mi je potpredsjednik RK Borac, Marinko Umićević, rekao kako je u razgovoru sa rukovodiocem RUGIP-a, Stankovićem, od njega lično saznao kako neko ”zbog ovog slučaja treba da ide u zatvor!”

I, sad, naravno, postavlja se pitanje ”ko koči upis RK Borac u vlasništvo nad tim prostorom?”

Očigledno je da pravosuđe stalno nešto ”mulja” konstantno odgađajući da donese rješenje, te vraćajući predmet na prvobitnu instancu! Ili, prevedeno na Srpski jezik, to je odugovlačenje dok se ne steknu uslovi za prevaru i ne nađu podobni kadrovi koji bi donijeli odluku protiv Borca!

Nisam zaboravio ni kako je za dva (2) odsto i neke nekretnine Gradska uprava (odlično se zna ko je odobrio i potpisao), srušila Stadion sportskih igara u Banjaluci! Rukometni klub Borac je podržao idejni projekat tadašnjeg predsjednika ŽKK Mladi Krajišnik, diplomiranog arhitekte Nedžada Hotića, koji je u tom projektu objedinio sve ”male sportove” i predvidio mjesto za ”Kuću slavnih” banjalučkih sportista.

Očigledno je da su pojedinci iz Gradske uprave imali drugu računicu. Ali, znam ih ja sve, imenom i prezimenom, koji su to i uradili!

O otimačini nekretnina u vlasništvu RK Borac, kao i rušenju Stadiona spotskih igara, mogao bih roman da napišem. Investitor je pojedincima iz Gradske uprave platio dva (2) odsto, te dao određene poslovne prostore i stanove, dok RK Borac nije dobio ni dinara za svoje objekte na Stadionu.

Mada, tadašnji predsjednik Skupštine, Krstan Simić, ponudio je direktoru RK Borac, Momi Goliću, 50.000 dinara za naše objekte. Ovaj je to iznio na sastanku Upravnog odbora, ali na kraju ništa od tih para nije bilo! I to su nam ukrali! A zna se i ko…

U ovoj otimačini poslovnog prostora neko je vidio ogromnu korist koja se ne može dokazati, a procjena vrijednosti tog prostora je iznosila oko 5.000.000 KM.

Za pokušaj otimačine ovih podrumskih prostorija isključivo su odgovorni RUGIP koji nije upisao vlasništvo, sudije, advokati i notari koji su u tome učestvovali. Da ne spominjem kupca Banke koji je, uz pomoć drugih, bespravno prisvojio i podrum u vlasništvu RK Borac.

Zaista mi je žao što svojevremeno nisam poslušao Doktora Nebojšu Popovića da novac ulažem u igrače i stručni kadar, a ne u nekretnine jer će ih neko oteti! I, na žalost, njegove riječi su se obistinile!  

Sada nam je jedina nada Gradska uprava koja je istakla kako je stala uz RK Borac. Gradonačelnik Banjaluke bio morao da zna kako je 70 odsto uloženog novca došlo iz budžeta Grada, te da u klupskim normativnim aktima stoji da, ukoliko se Borac iz bilo kojeg razloga ugasi, sva njegova pokretna i nepokretna imovina pripada Gradu koji će, potom, preuzeti brigu o daljem radu Kluba!

A to se upravo sada i dešava. Borac, osim na papiru, više ne postoji! Oni koji su imali namjeru da ga ugase, u tome su, na žalost, i uspjeli!

Takođe, nejasna mi je u svemu i uloga direktora Vladimira Brankovića, kao i anonimnog predsjednika Borca, izvjesnog Jovanovića! Ja uopšte ne poznajem tog čovjeka koji, uz to, kaže kako je igrao u Kosigu…

Glavni lik cijele ove otimačina, Nebojša Torbica, javno je prozvao ovu dvojicu tvrdeći da su od njega tražili novac i to ne za Klub! Odgovor Vladimira Brankovića je bio da su Torbicu tužili za laž, a da se uopšte nije osvrnuo na tvrdnju kako su od njega tražili novac! Kao, tužili smo ga, a ne zna se zašta!

Žalosno je da se predsjednik i direktor Borca nisu zahvalili navijačima i pristalicama ”crveno-plavih” koji su učestvovali na javnom protestu tražeći pravdu za Klub. I takve ”jajare” vode Klub. Zaista sramota za Borac!

Znaju li njih dvojica ko su uopšte bili predsjednici Borca? Njima ne samo da je to bila čast, već su molili da budu da budu prvi ljudi Kluba! Zato i pitam Jovanovića ”šta traži u Borcu”? Ili je on samo ”potrčko” Vladimiru Brankoviću koji čim otvori usta već je nešto slagao! Da ponovim, sramota šta je Borac sve doživio!

Moram i da odgovorim režiseru Emiru Kusturici kojeg zovu Nemanja, a koji je izjavio kako je Banjaluka provincija! Bio je u pravu, s tim da je ona danas gora od provincije!

Pravosuđe bih upitao zašto uništava RK Borac i njegovu mladost u korist tajkuna i građevinske mafije i kolika je cijena tog uništavanja? Da li vam je poznato da se za Banjaluku zna, između ostalog, po Rukometnom klubu Borac, te da je ona u jednom momentu imala više zlatnih olimpijskih medalja nego jedan Pariz?

Mislim da je i ovo previše od mene!

Po meni, sada su na potezu Grad Banjaluka i Gradonačelnik Draško Stanivuković, odnosno, hoće li zaštititi gradski novac iz budžeta koji je RK Borac dobio za kupovinu ovog prostora!

Međutim, bojim se da će i tu biti priča kako su ”istrgnuti listovi iz poslovnih knjiga”, a ja se pitam ko čuva te polovne knjige.

Takođe, nadam se da će Borčev advokat, Andrej Obradović, uspjeti da dokaže kako je Klub u pravu. Interesuje me zašto Marinko Umičević ćuti kada veoma dobro zna šta mi je rekao?

Zato je, na osnovu ovog otimanja klupskog poslovnog prostora kako je U BANJALUCI NEPRAVDA BRZA I DOSTUPNA, DOK JE PRAVDA U SELENDRI BANJALUKA SPORA I NEDOSTIŽNA!