Nije rijetkost da u jednom klubu igraju dva rođena brata, ali da se u borbi za bodove zajedno nađu otac i sin, ipak nije nešto što se često viđa.

Takav slučaj je sada u Rukometnom klubu Derventa čije boje brane Dragan i Aleksa Starčević. Stariji, Dragan, poznato je ime u svijetu rukometa, ne samo u BiH, dok će se za njegovog sina, Aleksu, tek čuti. Iskusni golman ušao je u svijet rukometa sa osam godina, davne 1984. godine kada je došao na prvi trening u dobojsku Slogu, a debi u seniorskoj konkurenciji imao je osam godina kasnije.

– Tada je prvi golman Sloge bio legendarni Zlatko Radomirović i od njega sam zaista mnogo naučio. Imponovalo mi je da treniram zajedno sa njim, upijao sam i bukvalno svaki njegov potez, a ono što je najvažnije, pokazao mi je kako stariji i iskusniji igrači pomažu onim mlađim. Na taj način se i ja postavljam ovih posljednjih godina u Derventi gdje nastojim da mlađim kolegama prenesem nešto od svog iskustva – kaže stariji Starčević.

Ipak, njegovim silaskom sa scene Derventa neće ostati bez člana ove porodice. Tu je šesnaestogodišnji Aleksa koji, istina, nije golman već, kako stručnjaci tvrde, perspektivno lijevo krilo.

– Na početku se oprobao kao golman, ali se nije vidio u toj ulozi i prešao je na krilo. Nije mi krivo što je izabrao tu poziciju jer mislim da će tu mnogo bolje proći. Interesantno, nije tada dozvoljavao da mu pomognem na bilo koji način. Uvijek je imao više povjerenja u trenera – tvrdi Dragan.

Prije nego što su postali saigrači, Dragan i Aleksa su u dva navrata bili protivnici na terenu. Čak, dogodilo se i da je sin savladao oca, šutem sa sedam metara.

– Taj osjećaj, kada vam sin stoji preko puta, je zaista neopisiv. Jednostavno, čovjek ne zna kako da se ponaša. Izveo je taj sedmerac kao iskusni profesionalac, veoma uspješno. Iako sam imao silnu želju da mu, kao i svakom drugom protivniku, odbranim taj šut, nisam uspio i, na kraju, nije mi bilo krivo – dodao je otac.

Njegov nasljednik Aleksa kaže da mu otac mnogo pomaže te da mu je žao što i ranije nije pristao da radi sa njim.

– Svakako da mi je sada mnogo lakše jer mi mnogo pomaže i na treninzima, a i kod kuće u analizi utakmica. Moram da priznam da mi je žao što i ranije nisam sa njim više radio – kaže Aleksa.

A što se tiče pogotka koji je postigao protiv Dervente, ističe kako mu je bilo veoma teško da ostane pribran.

– Imao sam veliki pritisak jer tada u Slogi mlađi igrači nisu izvodili sedmerce. Ipak, preuzeo sam odgovornost, odlučio gdje da šutiram i na sreću pogodio. Bilo je poslije dosta šale na račun toga, zezali smo se i kod kuće jer je i mama bila na tribinama. Iako smo obojica insistirali da nam otkrije, nije htjela da kaže za koga je navijala. Ni dan-danas neće da nam to otkrije, a možda je i bolje tako – otkrio je Aleksa Starčević.

Iako i u 45. godini odlično brani Dragan Starčević ističe da je ipak došlo vrijeme da se podvuče crta i sumira karijera.

– Što se tiče zdravlja, volje i sportskog života, mislim da bih bez problema mogao da između stativa stojim još bar pet ili deset godina. Ipak, mislim da je došlo vrijeme da se sa parketa preselim na tribine i posvetim se “penzionerskom” životu. Obećao sam čelnicima Dervente, gdje sam već sedam godina, da ću ostati do kraja sezone, proslaviti povratak u Premijer ligu i tek onda reći “zbogom i hvala” – istakao je Starčević.

“Glas Srpske”