Utamica u Tesliću između Proletera i Omarske ostaće po mnogo čemu zapamćena! Krajnji rezultat od 2:0 za domaći sastav svakako će se najmanje pamtiti.
Naime, drugoligaš sa “Radolinke” nalazi se u teškoj situaciji, nikada težeoj čini se od kada klub egzistira, a tako je bilo i pred ovaj duel. Domaćin je sakupio 11 igrača, a među njima nije bilo golmana! Među stative dobrovoljno je otišao najbolji strijelac ekipe Vladimir Marković, i ne samo ekipe , već godinama strah i trepet prvoligaških i drugoligaških terena. nadavao se Marković golova, ali ovaj put namjenjena mu je druga uloga.
– Trebala je to biti utakmica kao i svaka do sada, ali zbog stanja u kojem se klub nalazi nedostatka igrača, lošeg opstinskog rukovođenja, bio sam primoran da stanem na gol – započinje priču za naš portal Marković.
Na opšte iznenađenje malobrojne publike i igrača Omarske koji nisu mogli da vjeruju da jedan od najboljih napadača lige brani.
– Odlučio sam da mi ovo bude poslednja utakmica, ali nisam ni mogao zamisliti da ću biti golman. Eto čuda, ipak uspio sam sačuvati mrežu ne primiti nijedan gol, ali sam zato dao gol iz penala koji će vjerovatno biti jedan od poslednjih u mojoj karijeri – najavio je tako oproštaj od dresa Proleter, ali i fudbala uopšte Vladimir Marković.
-Ne osjećam više da mogu igrati, fizički to teško podnosim, trebao bi ići na rad u inostranstvo tako da ću se oprostiti. Stvarno sam presrećan što sam kao golman uspio postići gol, donijeti svojoj ekipi tri boda koja se nalazi u teškoj situaciji. Nadam se da će ljudi iz opštine i cijelog grada stati uz Proleter i vratiti ga na stare staze slave. I ja sam jedan od teslićana, koji od rođenja za Proleter jedini zna – sa sjetom u glasu priča Vladimir Marković.
Sigurno da je zaslužio ljepši oproštaj na “Radolinki”, ali život je po ko zna koji put izrežirao takvu priču, da je Vladimir sam sebi napravio oproštaj na svojstven način, pogotkom, ali sa mjesta golmana. Kud ćete više….
Igraćeš ti još al ne kao napadač već kao golman.