Mile Kovačević definitivno je izgubio kompas, i što prije odstupi sa mjesta predsjednika FSRS, biće bolje svima, pa i njemu samom, iako on toga još nije svjestan….

Poslednji u moru nelogičnih poteza, svjestan svega, da je kraj blizu, jeste pismo Dini Begiću, u kojem traži da FSBiH protestuje kod UEFA, zbog kako kažu, miješanja rukovodstva FS Srbija u unutrašnje stvari FSBiH!

I ovim potezom, Kovačević je pokazao ko je i šta je, i koliko mu je stalo do odnosa sa maticom, koje je u proteklih 12 godina srozao gotovo na protokolarni nivo, a saradnje gotovo nikakve i da nema, iako iz Srbije stalno stižu signali da žele pomoći, Kovačević na svaku vrstu tog apela okrene glavu.

A, inicijalna kapsula tom pismu bila je posjeta prvog čovjeka FS Srbija Kokeze Fudbalskom klubu Borac, koji je baš na utakmici sa Mladosti dobio pehar nabolje ekipe Srpske, koji je, ironija da bude veća, trebao predati upravo Kovačević. Njega nije bilo na Gradskom, kao i mnogo puta ranije, i sada je valjda jasno da je Kovačević pored toga što je grobar fudbala Srpske, i najveći neprijatelj Borca, koji je samo za njegovog mandata tri puta ispadao iz Premijer lige BiH, a da nikada ni prstom nije mrdnuo. Jasno je svima, da u pitanju više nisu antagonizmi prema pokojnom Kopanji, ili Šipovcu, odnosno Drašku Iliću, ili sada Vici Zeljkoviću. Mile Kovačević nema problema sa nabrojanim ličnostima, njegov problem zove se Borac. Jer jak Borac, kakav treba da bude i u kakvom smjeru ide sada, Kovačeviću ostavlja marginalnu ulogu, a to njemu nije pravo….Mnogi su zaboravili da je Borac osvajao Kup BiH, šampionsku titulu, tri puta nastupio u Evropi, a da Kovačevića nikada nije bilo na Gradskom stadionu, iako je njegova kancelarija oko 200 metara od hrama fudbala. Nije to slučajno….

Kokeza je u nastupajućim promjenama dao podršku Zeljkoviću, baš kao što ju je dao i Petru Jeliću na prošlim izborima, ali ne zbog toga što su njih dvojica ljepši, ili pametniji od Kovačevića, već samo iz razloga što bi se nivo saradnje između dva saveza digao na viši nivo, odnosno, krenuo bi sa mrtve tačke.

Ovako, Kovačević je zadao Srbiji nož u leđa, ali i Fudbalu Srpske, pogotovo što je u tom pismu otišla i rečenica u kojoj se traži da se zabrani svaka vrsta “gostovanja” Srbije u Republici Srpskoj, jer već su načelno dogovorene utakmice, odmah poslije smjene Kovačevića.

Mudro, ali netačno, i za samog Kovačevića, jer Srbija nikada neće biti gost u Banjaluci, Trebinju, Doboju, Gradišci, Prijedoru, Bijeljini, Istočnom Sarajevu. Ima da se osjeća svoj na svome, a za gostovanja u Sarajevu, Mostaru, Zenici…ima vremena, može, a i ne mora.

Ništa drugo nismo ni očekivali od Kovačevića, deklarisanog srbomrzca, kojeg je uprvo ovaj portal raskrinkao kao novokomponovanog bh fanatikosa. I sam se hvalio za koga će navijati, vjerujući da će zasjesti naredne četiri godine u fotelju u Sarajevu. Ali neće moći, izdajice vlastitog naroda obično završe na smetljištu istorije kao benigno tkivo, koje je nanijelo određenu štetu, ali kada se otklonilo, tijelo je nastavilo normalno da funkcioniše. Tako će biti i sa fudbalom Srpske!

Ovaj put nećemo o tome kako su Mile Kovačević i Goran Ćejić prekršili Statut FSRS šaljući nešto na adresu FSBiH, a što se nije dogodilo, pa da komisija za Propise da svoje mišljenje. Tako nešto, iako nije uobičajeno, mogu aminovati samo Izvršni odbor FSRS, ili Skupština FSRS. Jasno je da to nisu uradili ni jedni, niti drugi, i da će vrlo brzo Kovačević i Ćejić odgovarati za svoje samostalne poteze. Poteze očajnika, koji su ih doveli u ćorsokak iz kojeg nema izlaza.

Fudbal Srpske, na nesreću Ćejića i Kovačevića, nastaviće dalje i to sa Srbijom, ma šta vi mislili. Uostalom, vidjećete vrlo brzo……..