Životna priča Pere Plavšića mogla bi poslužiti za holivudski megaspektakl! Od dječačića iz Šnjegotine, do uspješnog privrednika danas u Puli….a Svoj rodni kraj ne zaboravlja…..Imali smo priliku da ga nedavno sretnemo, jer je i predsjednik NK “Veli vrh”, hrvatskog četveroligaša, s kojim je bio na pripremama u Banjaluci.

– A, šta da kažem, kad bi morao ponovo, opet bi išao istim putem. Nije uvijek bilo lako, ali uvijek je bilo na pravoj strani, i na to sam ponosan – započinje priču Pero, pa nastavlja o svojim početcima:

-Igrao sam fudbal u banjalučkom Želji, početak 80-ih godina prošlog vijeka, konkurencija gdje se god okreneš stravična. Zajedno sa bratom Milenkom, poznatijim pod nadimkom Šmule, potom su tu bili Keleč, Tešić, Jungić, Todorović, Pajić….jedna sjajna generacija. Jednog ljeta (1985) odlazim na more, prema Istri, i evo ostajem više od tri decenije. Tako je valjda bilo suđeno. Oženio sam se italijankom Orijanom, stekao dvije ćerke Maju i Izabelu, otvorio građevinsku firmu. Ide sve potaman, ali bez sporta nikako ne mogu. Još bi da dodam da mi obje ćerke studiraju u Los Anđelesu, a obje su tamo otišle preko tenisa, Maja je bila i pionirski prvak Hrvatske. Nisu otišle u profesionalce, ali na pravom su putu, što je najvažnije – priča Pero Plavšić.

Danas predsjednik NK “Veli Vrh”. Pa odmah pripreme u Banajluci.

-To je treći klub Pule, odmah iza Istre i Uljanika, uglavnom su mladi momci, prošlog ljeta smo spasili klub ispadanja u niži rang takmičenja, ana smo već stabilan klub, ali moje ambicije su uvijek veće. Inače, klub je dobio ime po “Monte grande”, sedam Pulinih brežuljaka – ističe Pero, dok ekipu časti u dobro poznatom banjalučkom lokalu “Mala Skadarlija”, gdje se uz dobro iće i piće, te tamburice veselo društvance opuštalo do duboko u noć.

A, Pero je poznat po još nečemu, inicijator i organizator je veteranskog turnira “El stil Sevicanta Kup” na kojem se okupe najbolje ekipe bivše Jugoslavije. Prošle godine bio je i banjalučki Borac, i ne samo što je učestvovao, već je i osvojio turnir. Špica, Krunić, Mataja, zablistali su u odnosu na veliku četvorku, te ostale velikane eks Jugoslavije.

-Naravno, da mi je bilo izuzetno drago što je Borac osvojio turnir. Ipak, da bi sve uspjelo, uslov je bila Crvena zvezda, jer bez nje, teško da bi i drugi došli. Uspjeli smo u namjeri, nekako poklopili vrijeme između kraja šampionata, i početka godišnjih odmora, i imamo festival kakav niko nema – priča Pero Plavšić, banjalučanin na “privremenom radu u Puli, i tako već 35 godina……