Slučaj Duška Tadića iz Kozarca, prvog Srbina osuđenog u Haškom tribunalu 1997. godine, po svoj prilici, vraća se na novo „vijećanje“. Poslije Japana, gdje se o „čudesnom slučaju Tadić“ pojavila knjiga koju je pripremio profesor Tokijskog univerziteta Masajuki Ivata, Duškov „Dnevnik haškog osuđenika“ biće objavljen i u Sjedinjenim Državama uz recenziju profesora emeritusa Roberta Hajdena sa Univerziteta Pitsburg. Knjiga svedoči kako je nastao i kako je sudio Tribunal koji je trebalo da sankcioniše zločine „sve tri strane“. I dok Duškova životna priča postaje ponovo interesantna širom svijeta, on radi na zahtjevu za reviziju svoje presude u Hagu.
Karatista iz Kozarca uhapšen je 1994. godine u Njemačkoj, a osuđen je na 20 godina robije 1997. Okrivljen je za najstrašnije ratne zločine nad muslimanima u logoru Omaraska 1992, da bi se na kraju ispostavilo da nikada nije kročio u njega!
Prije nego što je izveden pred sudsko vijeće da bi „zvijer“ uopšte mogla da pristupi pravdi, u sudnici su montirali specijalni stakleni kavez tako da je sa advokatima i sa sudijama mogao da komunicira samo telefonom. Poput Ajhmana na suđenju u Izraelu. Cirkuska predstava od prvog suđenja u Hagu završena je debaklom.
Tadić se prisjeća svega kroz šta je prošao. Potvrđuje nam da je engleski prevod njegove knjige poslat u Vašington Obradu Kesiću, savjetniku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. A, otkriva nam još jedan važan detalj, da radi na zahtjevu za reviziju svoje presude u Hagu.
Ubjeđen je da će, sem što je u istoriju ušao kao prvi Srbin osuđen pred Tribunalom, biti i prvi kome će se Hag izviniti. U Banjaluci je, u Tužilaštvu za ratne zločine, iznio nove činjenice i nova istraga treba da utvrdi ko je zaista vinovnik zločina koji je njemu pripisan u presudi Tribunala. To je neophodni korak da bi se podnio Zahtjev za revizuju presude Tribunalu u Hagu.
“Srpski Ajhman“, kako su ga zvali u najmoćnijim svjetskim medijima, okrivljen je za „saučesništvo u genocidu“.
Suđenje je trajalo gotovo dvije godine. Tužilac je na sve načine pokušavao da ukaže na vezu Duško Tadić – Slobodan Milošević u „zločinima“ nad bosanskim muslimanima. Na kraju, sudije su se uvjerile da Tadić nikada nije imao kontakta sa Miloševićem. Da se sakrije sramota inkvizitora, osuđen je na 20 godina, ali sad za ubistvo dvojice muslimana u centru Kozarca.
– Godine 1996. proglašen sam za vijest godine na Si-En-Enu. Do mog ulaska u sudnicu, svjetski mediji su snimili i emitovali 3.500 sati dokumentarnog filma (prosječna cijena proizvodnje 10 evra za sekundu), koji moj narod i mene prikazuje kao zvijeri. Napisano je hiljade strana novinskog teksta o „mojim“ zločinima i emitovane hiljade sati radijskog programa. Analizu o kojoj govorim uradio je njemački novinar Tomas Dajhman, koji je bio naš vještak odbrane. Naravno da poslije takvog žigosanja nisam mogao da budem oslobođen- gorko svedoči Tadić.
Hroniku svog stradanja Tadić iznosi ovim redom:
– Bio sam jedan od osnivača SDS za Kozarac i odbornik u Skupštini opštine u Prijedoru. Avgusta 1990. dobio sam prijeteće pismo od „Mladih muslimana“ da se selim. Tekst o tome objavljen je u „Novostima“ i to je bilo prvi put da se u Bosni pominje riječ „džihad“, a moja porodica i ja označeni smo kao prve mete. Poslije odlaska muslimana iz ovog dijela RS, bio sam civilni povjerenik za obnovu spaljenog grada i tu sam se zavadio sa „našima“. Pokušali su da me ubiju jer sam kritikovao pojedince i onda sam 1993. morao da biježim u Njemačku.
Predratni karate instruktor tvrdi da ga je Hag „odabrao“ jer se pojavio u TV prilogu njemačke novinarke Monike Gras. Sjeća se da je naređenje da nastupi u zlosrećnom TV prilogu dobio od lokalnog šefa policije kao „kompetentna osoba za temu“. To je bilo dovoljno da za zapadno javno mnjenje postane „gospodar Kozarca“.
Glavni svijedok njegove optužnice koji je prema tužiocu vidio kako „ubija šest muslimanskih policijaca u logoru“, na suđenju u Hagu je rekao: „To nije taj Duško!“ Željko Mejakić, osuđeni policijski zapovednik kampa Omarska, takođe je svedočio: „Duško Tadić nikad nije bio u kampu!“ I kada je postalo jasno da je mit o srpskom Ajhmanu propao, Hag je našao drugo riješenje.
– Osuđen sam za ubistvo policajaca Osmana Didovića i Edina Bešića pred crkvom u Kozarcu. U ratu 90- tih nijedan musliman nije streljan pred srpskom crkvom, ali u mom slučaju dovoljno je bilo svjedočenje sodomiste Nihada Seferovića. Didović i Bešić, saznao sam poslije, stvarno su ubijeni dva kilometra od grada. Kada sam izašao iz zatvora javili su mi se svjedoci događaja sa „prekorom“ što ih nisam zvao da svjedoče. Sada je nastupilo „to vrijeme“.
Čovek čije je suđenje Hag koštalo oko 100 miliona dolara danas živi u Pančevu i izdržava se slikanjem. Vjernik je i smatra da se sve događa sa nekim razlogom. O tome piše u knjizi koja će uskoro u knjižare u SAD. Namjera je da se Amerikancima na primjeru pokaže kako je Hag „izmišljao“ istoriju rata u BiH.
– Otac mi je otišao u šumu bježeći od ustaša prije nego što su se pojavili partizani, a majka je završila u kompleksu logora Jasenovac. Njenog oca 1942. ubili su pripadnici Handžar divizije tokom ofanzive na Kozaru, a usmrtio ga je komšija Husein Mujagić. Kada sam slušao u optužnici da sam ja taj koji je bacao djecu u vazduh i dočekivao ih na bajonet, znao sam da me optužuju isti koji su Tadiće već ubijali.

Psihijatar
Tadićev slučaj obiluje bizarnostima, a jedna od njih je i da je iz zatvora u Njemačkoj upućen na psihijatrijski pregled. Pošto je vodeći njemački psihijatar profesor Nedopil iz Gete instituta u Minhenu donio zaključak da je zdrav, tužilac je to naveo kao otežavajuću okolnost! „Zdrav čovjek“ ne bi mogao da počini zločine koje je, ispostavilo se, izmislila nečija bolesna mašta sa lažnim svjedocima.

Brat za džihad
U pismu u kome se prvi put pominje „džihad u Bosni 90- tih“ naslovljenom: „Dušanu Tadiću – brat za džihad“ iz avgusta 1990. stoji:
“Ako želiš dobro sebi i svojoj porodici… prodaj kuću i iseli se iz Kozarca u roku od tri mjeseca. Kozarac mora biti čist od vlaha. Bolje da te ne koljemo. To se posebno odnosi na tebe kao četničkog nacionalistu. Kuću ćemo zapaliti, tebe i djecu ubiti. Od tebe počinje džihad (sveti rat), čekali smo više ne možemo čekati… Mladi muslimani.“

Japanac tragao za istinom 
Profesor Masajuki Ivata sa Univerziteta u Tokiju u Tadićev život je ušao slučajno pošto se dokopao njegove prve knjige sjećanja koju je objavila „Hrišćanska misao“ po izlasku iz zatvora. Ivata je došao u Pančevo sa prijedlogom da odu zajedno u RS i da rekonstruišu događaje iz optužnice, a tri japanska izdavača su bila zainteresovana za knjigu.
– Odveo sam ga gdje god je poželio. Pričao je sa ljudima, i Srbima i muslimanima, i tako je nastala knjiga o mom slučaju koja je, kažu, hit u stručnoj javnosti Japana. Ipak, najviše što je potreslo gosta sa Dalekog istoka bila je poseta Jasenovcu i Donjoj Gradini.