Selo Topola, na pola puta od Jagodine ka Rekovcu, živi najteže dane. Kao da se obistinila kletva kneza Lazara izrečena kada se malo mještana odazvalo pozivu za boj na Kosovu.

Do Topole se stiže kada se sa glavnog druma skrene i još nekoliko kilometara ide u brdo i šumu. Tamo se dolazi sa namjerom, nikako slučajno.

Prašnjavim i uskim drumom poslije desetak minuta vožnje dolazi se do prvih kuća. U prvom dvorištu sjede stariji ljudi..

– Svi su nas se odrekli, niko više ne zalazi u naše selo – pričaju nam ovi mještani dok vrše procjenu stranaca. Neće da se predstave, ne žele ni da ih slikamo.

Topola, zaseok Mjesne zajednice Medojevac, polako se gasi: bez javnog prevoza, loših prašnjavih puteva, sa samo sedam živih domaćinstava.

– Put nam je zarastao u travu, nema metar i po, kuće opustjele. Biciklama i magarićima prebacimo se nekoliko kilometra do puta gdje čekamo autobus. Skoro su ovde dolazili iz „Srbijagasa“, kopali i polagali cjevi, uništili ono malo puta – kažu nam.

U selu živi sedam porodica sa tridesetak članova, a tako upravo i kaže kletva kneza Lazara, koji je prije bitke na Kosovu polju, poručio tadašnjim stanovnica sela da „nikad nemaju više od sedam kuća“. Po predanju, selo je prije te bitke bilo veliko i mnogoljudno. Pružalo se od Lukara do Rekovca. Na Kosovo je iz ovog sela trebalo da pođe 700 konjanika, ali pošlo ih je samo sedam. Zbog toga je knez Lazar prokleo Topolu. Iako se za selo zna od starina, danas su u njemu većinom doseljenici. Starosjedilaca nema.

Starina Milenko Andrejić (84) i njegova supruga Slavka (86) među najstarijim su mještanima. Žive teško. Kuća oronula, bolesti pritisle, a dug za odnošenje smeća – 30.000 dinara!

– Ne znam šta da radim, nemam para da platim dug. Mi i nemamo šta da bacamo u smeće. Niko da nam pomogne, ne mogu da radim, nemoćan sam, sada su me tužili. Nema mi pomoći – priča starina suznih očiju i prisjeća se da je nekada radio i bio predsjednik Mjesne zajednice Topola.

Kuću sa okućnicom u Topoli možete da kupite za 2.000 evra, a ar zemlje je od 10 do 15 evra. To je sudbina većine srpskih sela.

Ipak, vraća se na temu o Lazerevoj kletvi.

– Teško je u selu, mnogi su otišli, nema posla. Topola se gasi, stigla nas je kletva kneza Lazara. Sveli smo se na sedam živih domaćinstva: to su Avramovići, Đorđevići, Stojadinovići, Andrejići, Radosavljevići, moja i komšije Miodraga kuća. Kako je Lazar rekao, tako se obistinilo – priča starina Andrejić i dodaje da nema uslova da se selo oporavi i ponovo oživi. Osuđeni smo na gašenje, kaže.

Daliborka Gligorijević živi u obližnjem Dragoševcu, ali dolazi u svekrvinu staru kuću da obrađuje baštu.

– Znamo za kletvu, svi to znaju u okolini. Selo je opustilo, kuće su oronule, stare preko 100 godina. To više niko ne može da popravi, jer su od blata, slame i drveta. Niko ne ostaje u Topoli, svi odlaze – priča ona dok zahvata vodu sa bunara.

Predsjednik Mjesne zajednice Medojevac Goran Panuković ipak ima i jednu radosnu vest. Prije dvije-tri godine, kaže, porodica Radosavljević dobila je unuka.

– Zaista, samo sedam kuća sa tridesetak mještana je ostalo. Većinom su starine tu ostale na ognjištima, ali Radosavljevići su dobili prinovu. Legenda o selu i kletvi kneza Lazara je živa, ali nadam se da će selo opstati – kaže Paunković.