Kao što je 11. maja 1988. godine bio važan datum za istoriju banjalučkog kluba, grad Banjaluka samo dan kasnije pokazala je koliko voli svoj Borac! Preko 40.000 razdraganih banjalučana, ali i navijača oristiglih iz cijele Krajine, Slavonije…..dočekalo je svoje junake koji su 15 -ak časova ranije na koljena bacili veliku i moćnu Crvenu Zvezdu.

Bard banjalučkog, ali i jugoslovenskog novinarstva Limun Papić, koji je vodio program dočeka, u prepoznatljivom šalu “crveno-plavih” boja nije mogao sakriti emocije, a uz Borac je prošao sve!

Isto tako i igrači i cijela ekspedicija kluba dostojanstveno su jedan po jedan izlazili na plato nekadašnje Robne kuće Borac Travnik, otkrivali svoje emocije u nekoliko rečenica, a razdragana masa ovacijama je ispratila sve. Puštena je i himna Borca, ali ne ova koju danas svi znaju, već prijeratna….

“Šta se ono plavi

na zelenoj travi,

šta se ono crveni,

to su momci pravi.

Uvijek smo sa vama,

u ruci je ruka,

Bosna Jugoslavija,

Borac Banjaluka”……

Slavilo se cijeli dan, iako radni četvrtak, u Banjaluci je bio neradni! Škole nisu radile, i staro i mlado bilo je na dočeku Kare, ćele, Marija, Bikija, Lipe, Špileta, Durguta, Bože, Sulje, Nenada i Lupe.

Bilo je to 12. maja 1988. godine, tada i ko zna kada……