U prilog tome da su Željeznice  (p)ostale “prokleta avlija”, svjedoči imenovanje Slavka Gligorića za vršioca dužnosti generalnog direktora Željeznica Republike Srpske. Ovaj narodni tribun u drugom mandatu, poznat je po nazivu “partizanski kurir” jer za osam godina stolovanja u Narodnoj Skupštini,  nije progovorio ni jednu jedinu riječ za narod ni u ime naroda. Znači, otuda i naziv ”partizanski kurir”, jer taj ne progovara ni kada neprijatelju  padne u ruke.

Ovaj otpravnik vozova skromna znanja, sa zvanjem dipl. ing. saob, nebi se ni za šta odrekao fotelje narodnog poslanika, pa ni sada kada je osnažio sa foteljom v.d. generalnog direktora. Suvišno je bilo što reći o moralu tipa koji sjedi na ovakve dvije stolice. Uredno prima skupštinske naknade za odvojeni život  a njegovo sadašnje radno mjesto na kome bi trebao biti svakodnevno, je od porodične kuće udaljeno dva kilometra. Kada poželi sa prozora radnog mjesta, iz Kabineta generalnog ŽRS, vidi porodičnu kuču na obližnjem proplanku.

Da Gligorić ni malo nije naivan, govori činjenica da je sina (privatna firma ) inkorporirao u sistem ŽRS, posredstvom špediterskih usluga, koje sinova firma registrovana, naravno na tuđe ime, posredno ili neposredno ostvaruje od ili posredstvom ŽRS. Na ključne pozicije u ŽRS, raspoređuje odane i poslušne, ali mahom rođake, familiju i komšije iz rodnog sela Boljanić. Kada mu se postavilo pitanje, šta je “nepotizam,” spremno odgovara, da je to insekt koji napada krompirov list. Bez obzira što bez smješka na licu odgovara na pitanje o nepotizmu, sagovornici vjeruju da se šali, i da dobro zna da se radi o nečem poput nedopuštenom poput štetočine na krompirovom listu. Da zlo bude veće, Gligorić se upravo okružio sa štetoćinama i osvjedočenim grobarima ŽRS.

Prvi na listi i neprikosnoveni je savjetnik Dragan Savanovič, bivši generalni direktor ŽRS, bivši pomoćnik ministra saobraćaja i veza i bivši vlasnik firme “SIGMA CO” i sadašnji suvlasnik Mikrokreditne organizacije (banke), ”Taurus”, vlasnik i suvlasnik niza reprezentativnih nekretnina od Prijedora do Beča. U svojoj bogatoj biografiji, uknjižio je desetine krivičnih prijava. Interesantna je krivična prijava za falsifikovanje službenih isprava (falsifikovanje faktura i umanjenje vrijednosti), što je dokumentovala tadašnja Republička uprava carina, UK CAFAO. Taj čovjek je danas savjetnik Slavka Gligorića.

Drugi na listi savjetnika je Branislav Đurica, uposlen u nekoj osiguravajućoj kući, zavodu ili šta već, angažovan na mjestu predsjednika Upravnog odbora Agencije za bankarstvo Republike Srpske, ali je angažovan i na primanju plate u ŽRS kao svaki zaposleni za osamčasovno radno vrijeme, koji za razliku od Đurice to puno radno vrijeme i provede na radnom mjestu bu ŽRS. Đuricu dobro pamte kao bivšeg Izvršnog direktora Ekonomskih poslova (ukinuti poslovi) sa veoma skromnim znanjem i referencama. Njegove saradnike su zvali ortopedska pomagala jer Đurica ili Branislav nije bio sposoban samostalno donositi odluke. Za njega je vječita enigma bila dugovno i potražno saldo, mada magistri to valjda i ne moraju znati i opterećivati se sa bilansima. Sada su mu ŽRS hobi vrijedan 2.000 km.

Na trećem mjestu pomoćnik (savjetnik) za pravne poslove, takođe bivši izvršni direktor, Milenko Bilić. Bilić je rekorder u izgubljenim sudskim sporovima koji se mjere u desetinama miliona a plod su njegovog ”poznavanja” Pravnih nauka. S pravom može ponijeti epitet ” falsifikatora” jer mu je to omiljeni hobi. Tu naviku je stekao kao predsednik Opštne Maglaj-Jablanica u egzilu, a radi se o stotinama bjanko vozačkih i saobraćajnih dozvola. Poznat je i kao aktivista u crkvenim “odborima ” pa je u zanosu i kako to vjera i red nalaže, na javnom mjestu poškropio i propisno zalio vodom po glavi bivšeg generalnog direktora Savanovića. Zli jezici pravdaju Bilićev postupoak i kažu da je Bilić to uradio zato što ga je Savanović izigrao (nije mu produžio mandat), mada neki tvrde da je to Bilić uradio iz vjerskih pobuda. U svom selu dobio je naziv Milenko – Miraš Dedejić, jer je digao ruku na lokalnog sveštenika SPC, u namjeri da ga udari. Incident je spriječio vjerujući srpski pravoslavni narod. Ovaj ”vrsni” pravnik i reformator pravoslavne crkve, svoje neznanje krije iza latinskih izreka i citata koje malo ko zna u njegovom selu. Danas i sve buduće dane on će savjetovati Slavka Gligorića-

Na četvrtom mjestu još jedan bivši ali u pravom smislu riječi. Njegova sudbina je nepoznata. Postoji podatak da je bio izvršni direktor poslova operacija i da se zove Bojan Ristić. Zaposleni u ŽRS su predlagali da se okači interni oglas “TRAŽI SE”, …Neko kaže da je na bolovanju i da prima platu, što je i dobro jer je zakonito…samo neka je živ i zdrav. Ali zluradi jezici kažu da su ga vidjeli na Sremskoj Rači, jedni ga brane i kažu stopira pored puta, drugi upućeni kažu vozi kamion. Pravu istinu zna v.d. generalnog ŽRS iz Boljanića.

Na petom mjestu je magistar Željko Đurić, koji je prije osam godina sporazumno sa Đuricom ili Branislavom a sigurno, sa Draganom napustio ŽRS. Uhljebio se u susjednoj opštini kao Načelnik za finansije. U ovim teškim trenucima za ŽRS vrača se u ŽRS da spasi što se spasiti može. A jak motiv je dobio u priči “Lesi se vraća kući”. Vratio se Lesi ali nije više ista kuća. Naravno, domišljati Milenko – raš Bilić i kurir Slavko nalaze solomonsko rešenje. Željka Đurića ekspresno postavljaju na nepostojeće – nesistematizovano radno mjesto, zamjenik prvog pomoćnika Izvršnog direktora. Jer taj bivši Izvršni nije više izvršni jer ima novi hobi…savjetuje. Pa će sada i ovaj da savjetuje pomoćnika. Kako god, opet za tričavih 2.000 KM. Ali kada uzmemo u obzir da je bivšog Izvršnog učio matematiku, ne treba biti na kraj srca.

Krenuli smo od otpravnika, inžinjera, magistara i sada završavamo sa dekanom jednog od privatnih fakulteta u Banja Luci Veljkom Vukovićem. Dovoljno je samo reći dekan zna se da mora biti svakodnevno na radnom mjestu. I sadašnji dekan Vuković  je bio bivši visoko pozicionirani rukovodilac u ŽRS, a i sada u ŽRS ima radno pravni status i prima platu kao i svaki zaposleni koji radi  osamčasovno radno vrijeme u ŽRS. Dekan – operativac Vuković je specijalno namijenjen za glavne operacije u ŽRS. Njegova je uloga je  sklapanje ugovora, sporna potraživanja, a sa tašnom-mašnom je po potrebi inkansant. Ono što ne stigne sektor za nabavu ŽRS, dekan ugovori i dogovori. Jer dekan poznaje procedure. I on je savjetnik sa neograničenim radnim vremenom, pa mu se nerijetko, uz platu u ŽRS isplati i prekovremeni.  Njegov radni dan traje 26 sati, u nekim slučajevima i više. Kada ovakoga čovjeka imaš, budućnost je zagarantovana. Ali postavlja se pitanje čija budućnost?

I postavlja se pitanje,kuda ide ovaj voz..?

Nastavak sljedi….!