Tridesetogodišnji Drago Jovičić iz Ugljevika je od rođenja u invalidiskim kolicima, ali kao rijetko ko, vedrog duha i sa neprestanom jakom voljom za život.

Ljudi za njega kažu da je živa sportska enciklopedija, sa velikim brojem prijatelja iz svijeta sporta. Njegova kuća je muzej u malom – ispunjen dresovima, sudijskim pištaljkama, medaljama, klupskim šalovima…

Gotovo da nema poznatijeg sudijskog imena u košarci, a da nije upoznao ovog neobičnog mladića i uputio mu poklon ili barem pozdrav. Drago ih skuplja, ali i dresove, medalje i druge sportske poklone.

– Najdraži poklon je bio kada me je moj prijatelj Slaviša Radovanović upoznao sa Miloradom Mažićem. Isto tako je bilo sa Milovanom Ristićem, prvim pomoćnikom Milorada Mažića – priča Drago.

Iako sa fizičkim hendikepom od rođenja, Drago je čovjek vedrog duha, svakodnevno aktivan. Život mu ispunjavaju druženja sa mnogim prijateljima u Ugljeviku i posjete košarkaškim i fudbalskim utakmicama u okruženju.

– Dragu sam upoznao prije deset godina. On je živa sportska enciklopedija, on sve poznaje i mene informiše o sprtskim dešavanjima – kaže Milorad Jugović, sportski novinar.

U životu ga, kaže Drago, nije sputalo to što je u invalidskim kolicima i ne baš laka finansijska situacija u kući. On, majka i otac žive od jedne – očeve plate i socijalne pomoći opštinske uprave koja zna kasniti. Drago ima nekoliko želja, ali izdvaja jednu.

– Želio bih da mogu da vodim košarkaški semafor, vrijeme, rezultat, itd. i ako Bog da, uspjeću u tome – kaže on.

Njegovi prijatelji ipak ističu potrebu zaposlenja. Završio je Ekonomsku školu i očekuju reakciju ljudi dobre volje.

– Mislim da mu društvo treba naći adekvatno radno mjesto jer je inteligentan momak koji zna dosta stvari – kaže Dragin prijatelj, Milorad Tokić.

I zaista, ovakvom čovjeku koji je usput i član uprave ugljevičkih košarkaških klubova, vrijedilo bi pomoći u dugoročnom smislu.

“RTRS”