Iako je iz FSRS, PFS Gradiška i novog rukovodstva PFS Banjaluka stigla poruka da se moraju ugasiti, u Bajincima prkose moćnicima! Lopta se i dalje kotrlja utvajima ” Male grede”. Seniorskog i omladinskog fudbala nema, jer su prekriženi, ali zato veterani mogu igrati do mile volje! Tako je bilo i ovih dana kada su u Bajincima gostovali dugogodišnji sportski prijatelji iz banjalučkog Vrbasa. Lopta je “imala dušu”, i na terenu, i van njega, a u već čuvenim bajinačkim trećim poluvremenima uz iće i piće opet je dominirala nepravda prema ovom uzornom sportskom kolektivu.
Sportski direktor Nikola Dumonić bio je i te kako oštar na riječima.
-Sve je ovo u režiju pojedinih ljudi iz vrha FS RS. Ovo je neviđeni zločin načinjen prema djeci iz dva kluba, dva sela, gdje se okupljalo oko 100-tinjak fudbalera svih uzrasta. Ovo  nije ni Hitler radio! Još nas više boli, što su to nama urdili dobro poznati ljudi, koji su se ne tako rijetko gostili na našim utvajima. Pitam se imaju li ti ljudi djecu, unučad ili bar malo duše, ljudskosti… kada su spremni tako nešto uraditi. Niti jednim svojim potezom nismo zaslužili takvu odluku. Regularno smo tražili da nas PFS Banjaluka primi u takmičenje. Na vrijeme smo podnijeli zahtjev PFS Gradiška za istupanjem iz toga saveza. Odluku je donio IO PFS Banjaluka, a ne Draško Ilić koji je kažnjen za nešta što su jednoglasno donijeli članovi Izvršnog odbora.  Ako je već tako odlučeno kakva je krivica ovih klubova. Zašto nas kažnjavati? Ali poručujem im da neće ugasiti i zabraniti Bajincanima da se fudbal ovdje igra, a mi ćemo svim zakonskim sredstvima nastaviti našu borbu i uvjeren sam da ćemo dokazati da samovolja tih ljudu u FS RS nije ono zašta se istinski ljubitelji fudbala zalažu – naglasio se Dumonić.
U ime predstavniak FK Vrbas domaćinu su se uz skromne poklone i rijeći podrške obratili kapiten Ljubiša Babić i jedan od najboljih igrača ne samo ove ekipe, vec i šire Milorad Arlov.
Goste je pozdravila i prva bajinačka violina Luka Mitraković, koji je evocirao davne uspomene, ali i današnjih teških vremena nije moga a sa se ne dotakne.
Prijateljstvo ova dva kluba traje još iz ratnog vremena i prvog zvaničnog takmičenja u organizaciji FSRS, Kupa Republike Srpske gdje smo se sastali u četvrtfinalu toga takmičenja, a mi smo slavili u Banjaluci sa 2:1. Svoj nastavak je doživjelo kada je na ovim prostorima gostovala reprezentacija veterana Jugoslavije, a sve u znak podrške našim ljudima u vrijeme ratnih dešavanja na ovim prostorima. FK Mladost je 1999. godine pod imenom reprezentacije veterana RS uzvratio tu posjetu u vrijeme NATO bombardovanja tadašnje države Srbije i Crne Gore. Ovim neljudskim postupkom čelnih ljudi FS RS, kao i novoizabranog vodjstva PFS Banjaluka, život kluba nije stao, a niti su se bajinčani pomirili sa takvom odlukom i najavljujemo pravnu borbu uz pokretanje krivičnih prijava protiv odgovornih, kao i tužbama protiv pomenutih. Ovim činom dirnuto je nešto što je Bajincanima pored Utvaja klub Mladost najveća svetinja, koja se poredi sa nečim bez čega ovi ljudi nemogu živjeti. Manji zločin bi bio da mi je neko ugasio Slavsku svijeću, nego Fudbalski klub. I zato zlotvori na svim stranama moraju znati da ćemo se boriti do poslednje kapi krvi! Prava borba nam tek predstoji,  uz napomenu da naš klub ne osjeća ni grama odgovornosti za ono šta nam je učinjeno – pojasnio je Mitraković.

I tako do duboko u noć. Poruka je jedna, da ni današnja snaga Kovačevića, Starčevića i Zeljkovića neće zaustaviti Bajinačka treća poluvremena, jer svako zlo koje činiš drugome, obično se vrati ko bumerang…..