Fudbalski klub Željezničar osvajač je Kupa Bosne i Hercegovine. Ništa manje nije se niti očekivalo, jer ruku na srce, Željo je daleko ispred Krupe (igrački), ali isto tako i od drugih! Zašto u “Dolinu Ćupova” nisu stigla oba trofeja, to pitanje treba postaviti ljudima koji rukovode klubom, a nije im lako, jer malo je nedostajalo da od ekipe koja je za koplje bolja od drugih ostanu bez ičega. Da Kutić nije kiksnuo kod prvog gola na “Grbavici”, ko zna gdje bi i Kup otišao, ovako je utjeha pronađena, iako oni najvjerniji znaju da se moglo, i moralo više!

Gotovo nestvarno zvuči, kada pogledate roster “plavih”, na klupi sjede Zeba, Kajkut, Vranješ, Zec…..a u igri Zakarić, Ubiparip, Kjosevski, Mehremić, Blagojević….To u Bosni i Hercegovini nema niko! Takav kapacitet trebao bi da se nosi i na međunsrodnoj sceni sa mnogo jačim i skupljima od sebe, jer ima kvalitet. Gotovo svaki prvotimac Želje zna “sakriti loptu od protivnika, ali i sebe”, a to je već umjetnost i privilegija, da možeš navijati za taj klub.

Čast Zrinjskom, Sarajevu, Širokom, na kraju i Krupi, ali Željo je složio moćan stroj, koji na terenu nije gotovo ni jednom dodao gas do kraja.

Zašto?

Odgovor možda leži i na kraju utakmice, kada su “Manijaci” i pored trofeja isprozivali Adžema, Upravu, a nisu ostali dužni niti FSBiH, otišle su majke na pazar Begiću, Proliću i kompaniji. I ti najvatreniji navijači, opet čast drugima, su najodaniji u Bosni i Hercegovini. I oni zaslužuju više od Želje, koji sve ima, ali opet nešto nedostaje. Dajte već jednom, posložite se, jer ruku na srce, lijepo je gledati Želju, pogotovo kada je moćan, na radost svih pravih ljubitelja fudbala u Bosni i Hercegovini. Ma šta mislili, još nas ima puno…..