Momir Zečević imao je solidnu sezonu iza sebe u dresu Slavije. Tri pogotka, ali i muke sa povredama nisu dozvolila ovom 23-ogodišnjem banjalučaninu da pokaže sve šta može i koliko zna, ali vrijeme radi za njega….

– Na kraju mogu biti i zadovoljan sezonom. Najvažnije da su povrede prošlost, a bilo ih je, svakakvih. Operacija obe prepone, ruptura mišića, ali doktor Jakovljević je odradio odličan posao, pa umjesto predviđena četiri mjeseca pauze na teren sam se vratio za mjesec i po. Ostaje žal što Slavija nije igrala u Ligi za Prvaka, jer objektivno tom klubu je tu i mjesto, ali finansijske muke i sve što je pratilo klub nisu dozvolile više – ističe momak, koji je pored Slavije igrao u češkom drugoligašu Fridek Mistek, te slovačkim klubovima Moravice i Banska Bistrica.

– Nisam siguran da li ću ostati u Slaviji. Želim više i bolje, jer znam da mogu. Kada sam spreman ne plašim se lopte. Valjda će i mene sreća pogledati. Imam nekoliko kombinacija, ali o tome ćemo pričati kada se sezona završi – poručuje Zečević.

Momir je najveći dio karijere proveo u Borcu na Gradskom stadionu. Prošao sve selekcije, bio kapiten pionira, kadeta, juniora, ali i kao i mnogi “domaći” igrači nije dobio pravu šansu. Ostaće upamćeno da je 2009. godine podigao kao pionir šampionki pehar BiH, jedini koji je uz seniorsku titulu stigao u Banjaluku.

– Borac se vraća i naravno da mi je drago, jer Banjaluku zaslužuje jak i moćan Borac. Više se obradujem trijumfu Borca, nego kad i sam postignem gol, godine u Platonovoj ne mogu se gumicom izbrisati. Biće Borac opet jak – zaključio je Momir Zečević, igrač koji ima “šmek”, a takvih nema puno na našem tržištu.

Ko zna, kako u Borcu razmišljaju, možda se nađe još jedno mjesto za “svoje izgubljeno djete”…