Kada je prije nekoliko godina krenula fudbalska priča iz Krupe na Vrbasu, cilj je bio samo jedan. Doći do Niona! Smjelo, optimistički, (ne)realno, sanjalački….kako god hoćete da nazovete tu ideju, ali “kombi” koji je tada upaljen i napunjen sa nekoliko “usijanih” glava i danas “brokće”, prešao je sve granice, prepreke, carine, kontrole i nalazi se pred Nionom!

Istina, do konačnog cilja, početkom juna, kada se vrši izvlačenje parova za međunarodna takmičenja, ostalo je još poprilično dugo vremena, ali kurs “kombija” više niko ne može promjeniti. On će se zaustaviti u Nionu!

Otprilike, ovako glasi ta priča za koju jedni imaju samo riječi hvale, dok oni drugi, nažalost i dalje u toj priči vide Crvenu Zemlju, Boksit, Rudar iz Ugljevika, Mladost iz Velike Obarske, trnsku Slogu…..Bili, vladali, nestali….Uz dužno poštovanje prema nabrojanim klubovima, Krupa ih je davno pretekla u mnogo čemu, prije svega na fudbalskom polju, a ova družina još ni blizu nije rekla svoje konačno zbogom!

Braća Ilić, Draško, Dragan i Dragomir gradili su kamen po kamen projekat zvan FK Krupa, koji već sada ima trajnu kategoriju. Kako? Lako….

Lako, ali za one koji Krupu porede sa Crvenom Zemljom, a oni koji su radili znaju kako su teško neki kamenčići sjeli tamo gdje im je mjesto. Infrastruktura Krupe je za ponos. Stadion, koji još uvijek nije gotov sa najsavremnijim pratećim objektima je ponos ovog mjesta i kluba, ali i svih ljudi koji vjeruju u ovaj kolektiv. I on će uskoro biti još savremeniji, jer u kratkom vremenskom intervalu počeće postavljanje reflektora. Ali, na stranu infrastruktura, u Krupi mogu biti ponosni na još jedan resurs, a to su ljudi! Prazna ljuštura, bez onoga najvažnijega, ljudskog faktora je bezvrijedna, a to su u Krupi shvatili na vrijeme. Mihajlo Bučinski, Nemanja Damjanović, Nenad Studen, Marko Mazalica, Draško Žarić, Miroslav Balaban, potom trenerski tandem Slobodan Starčević i Damir Špica, Račić, Vidović…lista je podugačka. I ona vrijedi više od svih rezultata, a i oni nisu za potcijeniti.

Uz odličan rad na svim poljima, Krupa je prepoznala i značaj ulaganja u omladinske kategorije, pa gotovo sve selekcije nalaze se u vrhu, a sistem je izbacio desetak reprezentativaca. Oni najstariji, na ulaznim vratima za seniore, u vrhu su Omladinske Premijer lige, ljetos su igrali finale Kupa BiH, sada su već u četvrtfinalu, bolje reći jednom nogom u polufinalu. Sve je to projektovano iz kombija koji je prije nekoliko godina krenuo za Nion….

O seniorima se manje -više sve zna. Drugu godinu za redom su u vrhu Premijer lige BiH, u polufinalu Kupa RS, isto tako i u Kupu BiH (čudo treba da se desi nakon 0:3 u Prijedoru). Ekipa koja ima nekoliko pojedinaca, poput Vukotića, Koljića, Redžića, Ljubenovića, Jašarevića, Milutinovića, Milanovića….koji su i te kako interesantni velikim ribama.

Oni koji su shvatili ovu priču već su u kombiju koji juri za Nion, a kombi naizgled mali, neudoban, sve dok ne uđete u njega, da vidite sav taj komfor. Oni koji i dalje ignorišu Krupu, za njih kombi još uvijek nije ni krenuo, i zato za njih nema mjesta u njemu.

A Nion je tako blizu……