Nakon što su zaboravili da bar skromnom press konferencijom obilježe 41 godinu od osvajanja titule prvaka Evrope, a onda osuli drvlje i kamenje po onima koji su ih zbog toga kritikovali, mislio sam da će uprava Rukometnog kluba Borac izvući neke pouke ali sam se, po ko zna koji put kada su oni u pitanju, prevario.

Jer, 19. maja bilo je 26 godina od još jednog velikog evropskog uspjeha našeg Borca, osvajanja pehara pobjednika Kupa IHF, a ni tada se dvojac koji ”vedri i oblači” u klubu nije udostojio da, bar kurtoazno, spomene taj datum, jedan od najvećih u bogatoj istoriji najtrofejnijeg bh sportskog kolektiva.

Nasuprot tome, oni su nastavili sa igrom ”gluvih telefona”, ništa im nije sveto, kao da ne znaju da onaj ko nema istoriju, sigurno neće imati ni budućnost!

Ali, da se vratim onome što nas je sve zajedno obradovalo proteklog vikenda, osvajanje titule šampiona BiH!

Dakle, RK Borac je postao prvak BiH za takmičarsku 2016/17. sezonu, i to je najvažnije. Nije bitno kako i na koji način jer, na kraju, samo se titula piše i pamti!

Ja sam ovu titulu čestitao dvojici ključnih ljudi koji su zbog svoje lične promocije doveli RK Borac na nivo Mjesne zajednice ili, što je još gore, kućnog savjeta!

Moja čestitka je glasila, citiram – Čestitam igračima na tituli ”koja se piše”! Bio sam u pravu kada sam rekao da bolje igraju bez trenera-demagoga, a moj stav prema vama se na mijenja zbog vašeg nerada i promašene klupske politike.

A promašena klupska politika ogleda se u sljedećem:

– Niko u klubu da pročita normativna akta kluba u kojem, osim ciljeva i zadataka kluba, postoje i stalne i povremena klupske komisije bez kojih klub ne može da radi.

– Izvršeno je nedovoljno podmlađivanje ekipe iz vlastitih redova, podmladak Borca je u svim kategorijama prvak BiH, a ni jednog od tih momaka nema ni blizu prve ekipe! Zar nije bolje, a i jeftinije za klub, da na klupi sjede kadeti nego jedan igrač sa strane koji je skuplji od cijele kadetske ekipe!

– To znači da u klubu ne postoji Stručna komisija koja treba da se bavi strukom, a ne, kao ovi ”stručnjaci” – demagogijom!

– Šef stručnog štaba nije napravio program rada u klubu!

– U prvoj postavi Borca mora da igra najmanje četiri rukometaša iz Banjaluke, dok ih na klupi mora biti najmanje pet. Tek to je pravi Borac i to mora biti kostur ekipe na osnovu kojeg će klub preživjeti i biti jeftiniji. To se može i mora uraditi i tada će na tribinama biti i mnogo više gledaoca jer se rukomet ne igra samo za pobjede već i za publiku.

– Volio bih da mi neko odgovori šta je to Ratko Đurković novo donio u klub osim plate od 5.700 KM uz plaćen stan u centru grada?

– Činjenica je da rezultati govore kako je ekipa bolje igrala bez njega, dok je bio kažnjen, a dokaz su ubjedljive pobjede nad Vogošćom i Izviđačem, nego kada je sjedio na klupi. To se odlično vidjelo na gostovanju kod Vogošće gdje je Borac poražen.

To najbolje govori o kakvom je treneru-demagogu riječ, što je on mnogo puta dokazao svojim izjavama kao i držanjem u ruci table koja mu ni za šta ne služi!

– U klubu ne postoji marketing komisija, a o tome najbolje govori činjenica da, nakon što je Borac osvojio prvo mjesto, više medijskog prostora imaju ekipe iz susjednih država!

– Nije organizovana Finansijska komisija, a nema ni novčanih priliva. Bez svakodnevnog dotoka novca klub ne može da živi.

– A sad da se i ja pohvalim! U vrijeme SFRJ i Rajka Kasagića uspio sam da izdejstvujem od Grada da Borac dobije na korištenje nekoliko poslovnih prostora, te da odvajanjem novca od Tombole (a tu su najviše trpili igrači) kupimo u centru grada poslovni prostor od 850 metara kvadratnih. A da ne spominjem i druga osnovna sredstva, poput autobusa ”Neoplan” sa 47 sjedišta. On je preko noći nestao, kao da je igla pa se ne vidi!

Pitam se zato zašto su vraćeni poslovni prostori u Ulici Maršala Tita 113, Ulici Marije Bursać 5, Srpskoj ulici 18, te Ulici Veselina Masleše 15 (”Sedmerac”), ukupne površine 373 metra kvadratna? Od tih poslovnih prostora je Borac u moje vrijeme živio i opstajao!

Kada mi je svojevremeno Rajko Kasagić ponudio da nam ”Tvornica duvana” ili ”Banjalučka pivara” budu sponzori, ja sam to odbio jer je Borac tada imao Preduzeće koje je radilo, a nama su tada trebali poslovni prostori kako bi to Preduzeće moglo da radi! Sada, na žalost, vidim da sam pogriješio jer je sada sve uništeno i propalo!

Meni sada uopšte nije jasno čemu i kome u klubu služi Uprava kada danas u Borcu odlučuju dva (2) čovjeka i to sa tuđim novcem! Gospodo, bar je danas lakše doći do novca za klubove nego u nekadašnjoj Jugoslaviji jer postoje pozitivni zakoni i propisi!

Morate se organizovati i za Borac sami obezbijediti 90 odsto sredstava za budžet koji, usput, nemate, a mislim da vas većina nikada i nije čula da klub ima budžet, dok će preostalih deset odsto već neko da namiri, najvjerovatnije sam grad Banjaluka.

Sada postavljam pitanje ko će u klubu biti kriv što imamo 11 igrača sa strane ako Borac ne bude igrao Evropu? Nije teško pogoditi, svi oni će dići ruke i otići iz Borca, a onda će neko ”gurnuti u vatru” neiskusne domaće klince! To se, gospodo, zove ”promašena klupska politika”, koja će klub na kraju dovesti do gašenja! Ja se borim protiv toga, a ne protiv igrača, bez obzira ko su i odakle su!

Pošto vaš uvaženi član Upravnog odbora kao papagaj ponavlja ”nema više Tito-partija”, neka se sada pokaže na djelu, a ne da se sada slika i daje izjave povodom osvajanja titule za koje uopšte nema nikakvih zasluga jer, ako ih iko osim igrača ima, onda je to gradska uprava!

Baš kao i uvaženi direktor ”baron Minhauzen” koji okolo priča kako ”radi džabe” a svi ostali uzimaju pare, mijenja jednog po jednog oficijelnog spikera, a onda angažuje najskupljeg u gradu!