Izbori u FSRS su završeni, da li za period od 4 godine, nismo sigurni, ali prvi koraci nove fudbalske Vlade Mile Kovačevića već su pokazali koroziju, koju treba uklanjati!

Sam izbor novog Upravnog odbora pokazao je koliko je tim ljudima stalo uopšte do fudbala.

Dušan Marković, (PFS Bijeljina), prvi potpredsjednik, Milorad Lale, (PFS Istočno Sarajevo), drugi potpredsjednik, te članovi: Mirko Milošević (PFS Bijeljina), Dragan Aranđić (PFS Doboj), Rodoljub Oljača (PFS Gradiška), Dragan Banjac i Nikola Dakić (PFS Prijedor) i Predrag Zgonjanin (PFS Banjaluka). Da li vam neko od tih imena uliva poštovanje, sigurnost, ili šalje poruku da je iza sebe ostavio nešto, ulažući svoj rad, i možda najvažnije, svoj novac.

Po mnogima je najkontroverznije  je mjesto Banjaluke. Kovačević je još jednom pokazao da ne prašta nikome ko i pomisli da mu stane na put. Po “utvrđenim principima” koji postoje samo u kancelariji FSRS, da bi se ušlo u izbor nečega, morate poslati više imena kandidata. Po logici stavljate na broj jedan najjačeg aduta, i tako redom,… Predrag Zgonjanin je bio banjalučki broj 4, a prije njega redom su bili Dragomir Ilić, Dejan Travar i Gojko Đurić. Kovačević je još jednom ponizio Banjaluku, tako što je uzeo najslabiju kariku, a nije mu prvi put! Kada bi išli godinama unazad, to se dešavalo konstantno, pa je u Izvršnom odboru bilo mjesta ni za “krivog ni dužnog” pokojnog Boro Rudiću, ili njemu sličnih, a oni najbolji kao po kazni ostajali su ispod crte.

Da je pokazao malo fleksibilnosti Kovačević bi uzeo prvog predloženog, Bucu iz Krupe, jer njegove referense naspram Zgonjaninovih, su teško mjerljive. Da li je pozicija za glas na Skupštini prevagnula, ali dugoročno  gubi fudbalska Vlada RS, šta i kako ? Dragimir Ilić ima harizmu za ono možda nemoguće, pomiriti dvije strane, prije svega predsjednika Kovačevića sa fudbalskom Banjalukom. Niko to ne bi mogao bolje od Buce, približiti Kovačevića fudbalu i fudbalskoj Banjaluci njega, ovako je ostavio rane otvorene,…

Podsjećanja radi, Ilić je za nekoliko godina, bez ponavljanja, sa Krupom stigao bez ponavljanja, od “Bundesligaškog” do Premijerligaškog razreda, u kome kao novajlija, nakon trećine šampionata drži drugu poziciju. Za kratko vrijeme sagradio je carstvo kojem danas zavide danas, prije svega na infrastrukturi, a prava gradnja tek kreće! U 2015. godini od FS RS  je sa godinom zakašnjenja dobio zasluženo priznanje, najbolji sportski radnik u FSRS.  Javna je tajna da bi bilo previše da je Kovačević drugu godinu za redom stopirao da laskavo priznanje ode u Krupu na Vrbasu. Postavlja se pitanje, ko će je dobiti u 2016. godini, ali Buco je sigurno u najužem izboru za priznanje najboljeg u FS RS, a jedan od dva-tri u najužem izboru za nivo FS BiH!

predrag-zgonjanin

S druge strane Zgonjanin je tu gdje jeste došao sa pozicije predsjednika FK Željezničar-Sport team, koji takođe pravi priču o kojoj će se tek čuti, ali tu Zgonjanina nigdje nema. Kada je sklapan ugovor između propalog Želje i OFK Sport Team, kao ultimatum je bila klauzula ugovora da predsjedničku funkciju obavlja neko iz FK Željezničar. Zgonjanin se ni kriv ni dužan našao ispred mnogih zaslužnijih, u odabranom društvu, iako realno nema nikavih zasluga što nije slučaj za njegove brojne prethodnike u Želji.

Ostaje dilema, ne čuva li Kovčević mlađeg brata iz Ilića, Bucu, za Sarajevo. Teško je u to povjerovati, jer se na kadrovskoj listi Banjaluke nalaze, Draško ilić i Darko Ljubojević. Ukoliko Kovačević uspije nešto napraviti u FSBiH, teško da će za nekoga od ove dvojice biti mjesta u njegov timu.

Kako god bilo, fudbalska vlada Mile Kovačevića na sve liči, samo ne na fudbalsku. Pa će tako najvjerovatnije i proći,….