PAMET, PONOS,  PRAVDA ZA DAVIDA…

 P R O G LAS

GRAĐANIMA  BANJALUKE

 

Dragi prijatelji/ce, mladi i oni stariji, političari i apolitični, lijevi i desni – kako god nas djelili, svi smo mi građani Banjaluke, hodamo istim banjalučkim asfaltom i udišemo     isti gradski vazduh. Banjalučani su ljudi koji su, bez obzira gdje su rođeni, izabrali ovaj grad da ga vole i u njemu žive, ali ne vole ovu prljavu sadašnjost i plaše se budućnosti.

Haotični događaji oko borbe za istinu i Pravdu za Davida, čiji smo svjedoci i učesnici, su uzdrmali sve duhovne vrijednosti koje smo dostigli i vratili nas daleko unazad.

Najveći problem je što na ovim prostorima nema pravne države. Kompletno pravosuđe, sud i tužilaštvo trebalo bi razvaliti iz korjena i pohapsiti sve korumpirane smradove. Tada se ne bi dešavalo da sudije oslobađaju krimose, reketaše, ubice, a da političari štite nitkove samo zato što im iz džepa viri ista članska karta.

Prvi koji treba da da puni doprinos istini i Pravdi za Davida i čišćenju Banjaluke  od blata totalnog lopovluka, korupcije i nemorala, koji se sliva sa samog vrha vlasti,  je gradonačelnik Banjaluke, ali on je, izgleda, svojim tehnokratskim ponašanjem dobar  samo u sprovođenju naredbi svojih partijskih šefova, kao da imamo dvorski sistem.  Za građane je ponižavajuće, a za Banjaluku krajnje opasno i razočaravajuće imati ovakve neefikasne, neuređene i otuđene gradske strukture kakve trenutno imaju. To je krst koji nećemo moći još dugo da nosimo. Ako želi nešto ozbiljno da postigne i da ostane upamćen kao Prvi čovjek Banjaluke, treba da se nametne svojom ličnošću, pokrene se i pridruži ponosnom Davidovom ocu,  a ljudima konkretno kaže šta će učiniti da se ovakvo zlo više nikada ne ponovi. Opšti svenarodni zahtjev treba da bude sljedeći apel:  Svi na Trg Pravde!  Tutanj protesta puno je glasniji od dobro poznate šutnje.  Osim što ćemo od protestnog hodanja biti zdraviji, kao građani ćemo biti ponosniji, aktivniji, odgovorniji i svjesni svoje snage. Da bi se nešto pokrenulo narod mora dati crveni karton hohštaplerima koji su se godinama igrali na naš račun i tražiti promjene koje podrazumjevaju demokratsku proceduru i korak u civilizovano društvo.

Na sreću, u javnosti se pojavljuje sve više “facebook protestanata“ koji pokazuju odvažnost tipičnu za inteligentne mlade ljude koji ne žele da žive kao “Klinci u getu”,   ne mogu da žive u ukorjenjenom fatalizmu koji trenutno stanje prikazuje kao nepromjenjivu sudbinu i svjesno ih huška na popularizaciju društvene imbecilnosti.   Žele da žive kao klinci u normalnom, građanskom i demokratskom gradu.    Iako protesti još nisu masovni, kada im se pridruže pripadnici srednje i starije generacije, a to je pitanje vremena, nikako se ne smiju podcjeniti. Sve što sam stariji uvjeren sam da, sa ovo malo pameti koje mi je preostalo,  moram da razmišljam, prije svega, iz osjećaja budućnosti moje djece i mojih unuka, naročito unuka. Zato želim da pozovem sve hrabre i slobodoumne građane Banjaluke,  intelektualce i javne ličnosti da se priključe ovom Proglasu i učine nešto za sebe,  svoju porodicu i svoj grad. Ako se ne opametimo krivi smo sami, pojedinačno i lično.   Izvucimo pouke iz svojih grešaka i vratimo Banjaluci ono gradsko i dostojanstveno.

I recimo – nikad više.

 Vojislav Erceg, građanin Banjaluke