Da je još dole, na zemaljskom dunjaluku, sigurno bi bio na utakmici svoje Modriče protiv BSK-a. Reflektori, Alfa opet jaka, bori se za povratak na stare staze, upravo tamo gdje ju je i ostavio Milan Jelić….Nažalost, protiv sudbine ne ide….Otišao je tamo negdje gore, gdje su ljudi bolji, manje pakosni, više nasmijani, baš kao što je i on bio….

Trnoviti put nastavio je Petar Jelić. Fudbal je imao u malom i velikom prstu, glavi, rukama, nogama, ali nije znao protiv onih koji fudbal gledaju iz drugog ćoška (prijatelju, gledaj samo sebe). Ali vrijeme radi za njega….Neće mu umaći sve ono što je zaslužio, a odozgo ga osmjehom čuva otac Milan. U svoj toj priči, nekako uz rame, poput dobrog anđela, tu je i Slobodan Tešić, prva fudbalska ruka Milana Jelića za njegovog cijelog života. Sada Petru pomaže da taj put ne bude uvijek trnjem posut, a jeste, takva su vremena, a takvi su i ljudi…. 

Iznad njih i dalje je Milan Jelić koji im pokazuje put. Ne riječima, već vizijom, kakvu je valjda samo on imao. Tako je bilo i ove subotnje noći na utakmici Alfa Modriča – BSK. Slavio je domaćin sa 2:0, vratio se na tron, a priča fudbalska i dalje živi, i živjeće dok je stadiona “dr Milan Jelić”….