Republika Srpska 9. januara proslavlja svoj 26. rođendan. U krvi stečena, u miru branjena……Jedan od onih koji je udario temelje Srpske jeste i Pero Santrač iz Novog Grada. Jedan od hiljadu, ali ipak ima jedna razlika. Pero živi ne na granici bjede, jer je tu granicu davno prešao, a država za koju se borio kao da ga tjera u grob prije vremena.

Već pet godina Pero živi bez struje, ali i vode, jer obaveze nije mogao plaćati. Ne zato što nije želio, već što nije imao od čega…..Ipak, na adresi Poljavnice bb 61-ogodišnji Pero pokušava udahnuti dah života, ali nije lako. Krov prokišnjava, mali šporet na drva uz petrolejsku lampu. Prozori bez stolarije, najlon vjetar nosi….Dobrodošli u Republiku Srpsku!

– Borac sam prve kategorije, jedini sam iz Dubičke brigade imao 100 odsto učešće u ratu, jer sam od prvog do poslednjeg dana proveo na liniji. I nije mi žao! Živim teško, porodica otišla svako na svoju stranu, ćerka se udala, sin takođe, svojim putem, i da oće ne mogu da pomognu. Trebao bi ja njima, jer to su moja djeca, ali preživjeće se nekako – kaže Pero Santrač, koji je 33 godine radio u “lignošperu”. Danas bez posla, teško bolestan, bez struje, vode, toplote doma….

Bivša načelnica Snježana Railić bila je nekoliko puta kod Pere, vidjela u kakvim uslovima živi ovaj borac Vojske RS, obećala pomoć, kiosk u vrijednosti 3.000 KM, ali osim fotografisanja za ličnu promociju, do Pere nikada ništa nije stiglo.

I u svoj toj muci, Pero Santrač vjeruje u bolje sutra. Uoči Dana Republike na svojoj trošnoj kućici okačio je zastavu Republike Srpske.

– Nisam ja ljut na državu. Dala bi da ima, ima i gorih od mene. Četiri godine sam sa ponosom nosio uniformu Republike Srpske, i dočekao sam slobodu. Da ću biti u mraku, nisam mogao naslutiti, ali tako mi je valjda suđeno. Nije svačije kroz selo pjevati, pa ni moje tražiti bilo šta od države – kaže nam na kraju razgovora Pero Santrač.

Ako ima Boga u Republici Srpskoj, Pero Santrač će 27. rođendan Srpske dočekati u svojoj kući sa stujom, vodom i krovom. Valjda je zato i stvarana da se u njoj živi dostojanstveno, kako čovjek i zaslužuje…..