Formiran je novi Rukometni savez Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o sportu, uz obilatu pomoć Republike Srpske. Bez obzira na prevazilaženje teške situacije, ostala je gorčina jer su se Srbi opet svađali u Sarajevu.
Patriote i izdajnici, sve preslikano sa političke scene kako u srpskom entitetu, tako i „krovnoj“ državnoj zajednici. Klasična borba za vlast. Ružno, tužno i još jednom više nego jasno – dovoljni smo sami sebi!
Ipak, ne možemo a da se ne osvrnemo na licemerstvo predsednika Rukometnog saveza Republike Srpske i do poslednje osnivačke Skupštine na Ilidži predsedavajućeg Predsedništva prethodnog RS BiH, Zdravka Miličevića. Patriotsku retoriku u Republici Srpskoj je zamenio utvrđivanjem pazara u Sarajevu, dolaskom na potpredsedničku funkciju.
Novi Statut RS BiH ne poznaje tročlano Predsedništvo, ali ima predsednika i dva potpredsednika koji će se svakih 16 meseci rotirati. Da li je taj isti Statut, prekršen ili ne na osnivačkoj Skupštini utvrdiće nadležni organi ako bude žalbi, međutim u celokupnoj priči ostaje opor ukus Miličevićevog Srbovanja u Banjaluci i podilaženja Sarajevu.
Licemerstvo je glavna odlika vremena u kojem živimo, a još veća tragedija je što licemerni smatraju da su pored njih sve slepci, mediokriteti i što bi Srećko Šojić rek'o gluvaći, pa ne slušaju šta se priča i govori, odnosno kako se radi i dejstvuje. Na sva usta je Miličević najavljivao podnošenje prijave Rukometnog saveza Republike Srpske za prijem u Evropsku „kuću rukometa“ (EHF). Ponavljao je to kao papagaj u više navrata, a čim se pogleda sa generalnim sekretarom Smajom Karačićem u oči promeni ploču i „gusla“ po njegovim notama.
Prijem u EHF nikada nije podnesen, ali zato jeste, pod čudnim okolnostima, izdejstvovan ulazak srpskih predstavnika iz interesa u novoformirani RS BiH, posle pauze i ubeđivanja Dragan Kojić (nije Keba) ušao je u Upravni odbor. Miličević je opet preživeo i legalizovao sve ono što je pre toga radio.
A šta to?
Za vreme njegovog predsednikovanja u proteklih osam godina Skupština RSRS je retko, gotovo nikako održavana, prekidana i nije nastavljana, a delegati Skupštine nikada nisu raspravljali o finansijskom izveštaju. Miličevićevo objašnjenje je da je to posao Nadzornog odbora, a istina je da je ovo telo dalo negativan revizorski izveštaj koji nikada, iz straha, nije stavljen na dnevni red Skupštine, kao najvišeg organa Saveza iz Banjaluke.
Kao predsedavajući Predsedništva prethodnog RS BiH, po sopstvenom priznanju, Miličević nije znao šta se i kako radi u Savezu, niti je bio upoznat sa akcijom Poreske uprave Federacije BiH, kao ni za probleme u funkcionisanju ove organizacije. Da li je to moguće i kako?! Objašnjenje ide u dva pravca, da nije govorio istinu ili da je stvarno bio marioneta u rukama Smaje Karačića. Treće solucije nema!
I na kraju sve te nepravilnosti Karačić i Miličević su „pokrili“ tako što je novi RS BiH preuzeo sve obaveze prethodne nelegalne „krovne“ organizacije koja je radila mimo Zakona i Dejtonskog sporazuma.
Nemoralnost je osobina koja se uči i stiče.

“Sportski žurnal”