Tužilac Milić još jednom potvrdio da postoji crna strana pravosuđa

Površnost, nestručnost, propusti ili korumpiranost u brojnim ”težim” predmetima od ”Kaporovog”, čine ravnodušnom javnost, osim fudbalske u sramnom postupanju tužioca trebinjskog Okružnog tužioa Žarka Milića. On  je, uključenjem prijavljenog Kapora, da o sebi sam prikuplja dokaze, odustao od sprovođenja istrage prije njenog početka. Zapravo tužilac je praktično bez ozbiljnog upuštanja u istragu donio Naredbu o njenom nesprovođenju.

Ponovićemo, umjesto da sprovede istragu i goni prijavljenog Kapora za krivična djela, prikupljanjem dokaza po službenoj dužnosti i drugim radnjama, na što ga obavezuje zakon, tužilac Milić je uključio u istragu prijavljenog Kapora. Tužilac će biti kriv ako je Kapor radeći njegov posao načinio novo krivično djelo pribavivši na za sada neutvrđen način dva nova dokumenta koja su najvjerovatnije falsifikat ili njihov sadržaj ne odgovara stvarnosti o čemu ćemo u narednim tekstovima.

Ispod potpisanog teksta Potvrda izdanih dana 05. 12. 87. g  pod brojem 292/87 na memorandumu ”Nogometni savez općine Dubrovnik – Savez nogometnih sudaca” navedene su funkcije, imena i prezimena potpisnika: ”Predsjednik Frano Bašica” ”Tajnik : Teo Beusan” dodajući uz funkcije Bašice i Beusana i  u to vrijeme nepostojeći naziv : ”Sudačkog Zbora Dubrovnik”.

 Radoslav Kapor ”krstio” najboljeg fudbalskog  sudiju na području SFRJ i Hrvatske

 Saveznog i međunarodnog fudbalskog sudiju Mateo Beusana su poznavali svi zaljubljenici fudbalske igre na prostoru bivše SFRJ. Bio je prepoznatljiv po specifičnostima zbog kojih je stekao povjerenje svih klubova, članova Prve fudbalske lige bivše SFRJ, posebno ”malih” klubova.  Povjerenje klubova i široke fudbalske javnosti je pridobio beskompromisnošću, a simpatije fudbalske javnosti prema njemu su kulminiale dodijelom  naziva ”Mr. Penal” jer ih je sudio ako jesu, ma za koga bili i koliko ih bilo. Plijenio je pažnju i simpatije banjalučkih ljubitelji fudbala hrabrošću nakon što je sa tribina stadiona Borca udaljio nekoliko hiljada ”BBB”, navijačke grupe zagrebačkog Dinama. Pitanje da li bi to u ono vrijeme učinio bilo koji sudija.

Logično je da su na njega bili posebno ponosni stanovnici opštine Dubrovnik. Zahvaljući profesionalnom stručnom i moralnom kvalitetu profesionalnim napredovanjem, mlad je postao direktor Pošta u Dubrovniku.

Malo ko blizak fudbalu i uz fudbal u SFRJ a posebno na području opštine Dubrovnik, nije čuo za Matea, znao njegovo ime i nadimak Teo. Nema dječaka a kamoli fudbalskog sudije u sudijskoj organizaciji Dubrovnik koji nije težio da ”postane”  Teo.

Dopuštamo da je postojao dio onih koji nisu zznali Gdje da je Teo zapravo Mateo Beusan a da je među njima i Radoslav Kapor te da je iz neznanja sačinio potvrdu na kojoj je naveo poogrešno ime.  Takvo nezznanje baca dodatnu sjenku na vezu Radoslava Kapora sa članstvom u Sudijskoj organizaciji Nogometnog saveza Dubrovnik. Sa druge strane malo je vjerovatmo da bi Mateo Beusan pogriješio u pisanju svoga imena.

Kapor na ovaj način postao kum, zvanično dajući Mateu ime Teo. Ponavljamo logično da bi na dokumentima pisali ispravni podaci da ih je pisao Mateo Beusan koji, ne samo da je odlično poznaje hrvatski književni jezik nego čak  i svjetske jezike, engleski, italijanski .., u mladosti je kako smo već naveli profesionalno napredovao i ”dogurao” do mjesta direktor Pošte Dubrovnik, paralelno je sa obavljanjem funkcije direktora bio najbolji aktivni jugoslovenski, a kasnije  od 1993. godine do okončanja sudijske karijere bio najbolji i jedini hrvatski međunarodni fudbalski sudija.

Zahvaljujući površnosti u radu ili skrivenim motivima tužioca Milića, Kapor će ostati nekažnjen i za pribavljene potvrde, bilo da su falsifikovane ili ne tužilac ih nije mogao prihvatiti kao dokaz jer njihov sadržaj upućuje na nešto drugo, niti mogu biti dokaz da je Kapor prisutpio niti da je položio ispit za saveznog fudbalskog sudiju. Tužilac nije svjestan da ovakav rad pravosuđa ima negativne posljedice po fudbalsku organizaciju, ne samo entiteta nego i BiH jer sa predmetom falsifikovanja, su upoznati  nadležni u UEFA i FIFA, Kapor je jedini protiv koga je podnesena prijava, ali nije jedini koji je stekao zvanja bez potrebnog znanja. Dodatni razlog nepovjerenja UEFA u sudije iz BiH će biti rad pravosuđa u ovom predmetu. Napominjemo da se afera oko Radoslava Kapora ”skandal kontrolora suđenja” nije ni stišala a kancelarije UEFA ponovo bruje od afere sa BH sudijom iz Banja Luke, koji nosi FIFA znak bez prava na suđenje a pozadina je poznata ”jezična barijera” i druge indicije koje odgovorne u UEFA navodi na sumnju o korupciji.

Kapor će dalje obavljati poslove kontrolora suđenja na Premijer ligi BiH i ligama čije takmičenje vodi FS RS, te bez potrebnog zvanja i znanja zarađivati mjesečno po nekoliko prosječnih plata.

Prikazaćemo potvrde na kojima stoji da ih je potpisao imenom i prezimenom Teo Beusan, (umjesto Mateo kako se stvarno zvao) ponajbolji i najpoznatiji i priznati fudbalski sudija bivše SFRJ Mateo Beusan. Pored ovih dviju potvrda Kapor je priložio a tužialc prihvatio potvrdu koju je navodno 19. 10. 2017. godine u Uredu Notara potpisao, senilni 83 godišnjak, Velibor Ljujić :

POTVRDA KAPOR PRIVATNO LJUJIĆ

POTVRDA KAPOR ZBOR DURBOVNIK

Prihvatio je tužilac sjećanje iz privatne, lične evidencije 83 godišnjaka da je Kapor Radoslav, daleke 1991. godine položio ispit za saveznog sudiju a odbacio zvaničan dokumenat  nadležnog organa ovjeren u instituciji u Beogradu u kome je navedeno da Radoslav Kapor nije u evidencijama lica koja su bilo kada polagala za saveznu kategoriju u bivšoj SFRJ. Naivni i pravno neuki bi, za razliku od pravno učenog i iskusnog tužioca, posumnjali da je Radoslav Kapor pribavio Potvrdu lažnog sadržaja 19. 10. 2017. godine načinio novo kažnjiov krivično djelo. Tužilac Milić je prihvatio navode u Potvrdi kao istinite, a odbacio zvanični dokumenat koje je potpisalo ovlašteno službeno lice u poravnom licu i ovjerilo pečatom toga pravnog lica u Beogradu da Radoslav Kapora nema u evidencijama.

Nešem do trulosti oboljelom pravosuđu nema lijeka dok se ne penzionišu neodgovorni pojedinci kao što je tužilac Milić. Najbitnije od svega je vraćanje izgubljenog povjerenja građana u pravosuđe Republike Srpske, a jedini način za to je udaljenje iz pravosuđa, hapšenje i procesuiranje najodgovornijih zbog načinjenih propusta u radu tokom vođenja predmeta kao što je ovaj i brojni drugi.

Iz širokog i bespotrebnog obrazloženja razloga nesprovođenja istrage je vidi se da se tužilac pretvorio u rame za plakanje prijavljenom, prihvatajući da  nije ponio dokumente sa područja zahvaćenog ratom zbog liječenja od opake i u to vrijeme na području SFRJ, neizliječive bolesti.

Tužilac Žarko Milić je imao namjeru ili je obmanut ne znajući sa kim ima posla 

Prijavljeni Kapor je zahtjevao a tužilac Žarko Milić ispunio zahtjev i sproveo istragu  u kojoj mu je dokaze pribavljao prijavljeni, odbijajući prijedloge da sam po službenoj dužnosti pribavi dokaze koji bi teretili osumnjičenog.

Tačno je da je tužilac imao osnov za donošenje Naredebe o ne sprovođenju istrage, ali kada se već upustio u istragu bio je obavezan da je sprovodi sa ciljem da utvrdi istinu, a svrstao se na stranu laži i uvukao prijavljenog u novo krivično djelo, pribavljanje najmanje jednog dokumenta sumnjivog  sadržaja čiju je istinitost jednostavno utvrditi.

Sumnje u profesionalnost i objektivnost tužioca Žarka Milića i te kako imaju osnova jer je prihvatio dokumente sumnivog sadržaja, a odbacio prijedlog da njihvou valjanost potvrde ovlašteni sudski vještaci. Interesantno da su odbačeni svi dokazi koje je tužilaštvu uz Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu dostavila PU Trebinje. Tužilac je prihvatio zahtjev prijavljenog da dokumentaciju koja potvrđuje da je izvršio krivična djela dopuni, odnosno zamjeni novom dokumentacijom, što je tužilac priuhvatio. Prijavljeni je pribavio i i priložio u predmet novu dokumentaciju sumnive valjanosti, koju je tužilac Milić porihvatio bez provjere kao vjerodostojnu.

Tužilac je prihvatio ranije datu izjavu koju je Kapor priložio umjesto dokaza o zvanju a u kojoj je pogriješio godinu stjecanja zvanja republičkog sudije i izmjenio je po treći put jer se ne uklapa u uslove za stjecanje zvanja jer ih teoretski nije mogao ispuniti. Vidljivu  Kaporovu laž i donošenje nove dokumentacije upitnog sadržaja tužilac Milić je prihvatio kao istinite i vjerodostojne.

Tužilac je ”dopustio” da Kapor to dokaže novim falsiikatima.

Tužilac navodi u obrazloženju, da je prihvatio Kaporove tvrdnje da je iz stana u Kuparima ponio dvije prethodno prikazane potvrde koje ga ”terete” da je ”kumovao” i ”krstio” dubrovčanina Matea Beusana, u to vrijeme najboljeg sudiju na Prve YU fudbalske lige što je vidljivo na potrvdama na kojima zvanično stoji ”Teo Beusan”.

Malo je vjerovatno da tužilac Žarko Milić koji je osnovnu i srednju školu završio u Foči nije zapazio da ime Teo ne odgovara prezimenu Beusan, sudijske legende iz nedalekog Dubrovnika.

Malo je vjerovatno da uspješni fočanski gimnazijalac, k tome, pravnik i tužilac sa iskustvom, ne posumnja u dokumenat  čiji se sadržaj memoranduma u zaglavlju, ”Nogometni savez općine Dubrovnik- Savez nogometnih sudaca”  razlikuje od sadržaja naziva ”Zbora sudija Dubrovnik” uz funkciju ”Tajnik”.

Mateo ili Teo Beusan svejedno je, mogao biti Tajnik ”Sudijske organizacije Dubrovnik” koja tek od 1993. godine nosi naziv : ”Zbor nogometnih sudaca,” o čemu ćemo detaljnije uu nastavku….

Iz priče tužioca zaključili smo da su motiv njegova neprofesionalna postupanja emocije zbog patnji kroz koje je, prema ispričanog tokom druženja sa tužiocem, prošao Kapor baš tih prvih dana rata u mjestu življenja kada je, kako je tužilac naveo u obarazloženju Naredbe, Kapor , kako izjavi liječen, i izliječen na VMA u Beogradu od, u to vrijeme, neizliječive bolesti, raka lifnih žlijezda. Moguće ali malo vjerovatno da bi se pacijent, pod pretpostavkom da je izliječeni od opake, i u to vrijeme, kod nas neizliječive bolesti,  izlagao zahtjevnim fizičkim naporima kroz kojima su bile izložene sudije toga nivoa suđenja.

Vratimo se vremenu u kome je  udruženje nogometnih sudaca na teritoriji Hrvatske zvanično nosilo naziv  ”Zbor nogometnih sudaca”.

Udruženje nogometnih sudaca je osnovano 1918. godine pod nazivom ”Sudački kolegij”. Naredne 1919. godine udruženje je prvi put nazvano ”Zborom” koji nosi do 1923. godine od kada postaje ” Podsavez nogometnih sudaca”  da bi od 1932. nosilo naziv ”Sudački odbor” sve do 1939. godine kada vraća naziv ”Podsavez nogometnih sudaca”.

Od 1952. godine sudije u Hrvatskoj djeluju u okviru Nogometnog saveza Hrvatske i YU nogometnog saveza pod službenim nazivom ”Komisija nogometnih sudaca.”

Početkom rata 1991. godine sudijske kao i fudbalske organizacije sa područja SFRJ gube međunarodni subjektivitet, sudije se  u međunasrodno priznatoj Republici Hrvatskoj organizuju od  1993. godine pod službenim nazivom  ”Zbor nogometnih sudaca.”

Tužilac je odbacio službeni dokumenat izdan od nadležnog fudbalskog organa u Dubrovniku u kome je navedeno da ne postoje evidencije da je Radoslav Kapor stekao zvanje republičkog ni saveznog sudije.

Odbacivanje dokumenta koji tereti Kapora u istrazi tužilac obrazlaže vjerovanjem u Kaporove tvrdnje da bi službenici u Republici Hrvatskoj u ovom slučaju izdali isti dokumenat da njega Kapora, nema u službenim evidencijama. Prihvatio je tužilac Kaporove tvrdnje tačnim, da službenici u Hrvatskoj odbijaju izdati zvanična dokumenta koja će koristiti srbima i da su to razlozi što nije tražio ni dobio dokaze ali da je Sudijska organizzacija u Dubrovniku izdala dokumenat koji njega  tereti u ovom predmetu.

Prijavljeni ili okrivljeni Kapor, ne može odgovarati iznoseći laži braneći se tokom istrage ili suđenja, ali podliježe odgovornosti za falsifikovanje dokumentacije za što bi u ovom predmetu mogao biti dodatno odgovoran.

Podsjetićemo, Radovan Kapor, je umjesto gotovo stotinu originalnih ili ovjerenih kopija dokumenata za prevođenje u zvanje kontrolor suđenja, priložio izjavu koju su pored Kapora, na obrascu formata A-4 i memorandumu Fudbalskog saveza Područja (FSP) Trebinje potpisali i ovjerili pečatom FSP Trebinje, predsjednik Andrija Lečić, sekretar Vlado Komlen i kandidat Radoslav Kapor.

Predsjednik i sekretar su zajedno sa porijavljenim u ovjerenom dokumentu naveli da je Radoslv Kapor položio ispit za sudiju pripravnika 1983. godine u Dubrovniku, da je naredne 1984. godine položio ispit za područnog fudbalskog sudiju. Prema vlastitoj i izjavi svjedoka Kapor su trebalke samo dvije godine da položi ispit za republičkog sudiju, što se prema istom dokumentu dogodilo 1986. godine. Prema potpisanim izjavama svjedoka u istom dokumentu se navodi, da je Radoslav Kapor 06. 04. 1991. godine, položio ispit za saveznog sudiju. Ovaj Dokumenat ovjeren dana pečatom FSP Trebinje i potpisan od svjedoka predsjednika i sekretara u ulozzi svjedoka i prijavljenog je bio jedini dokaz iznesenih navoda da je Radoslav Kapor položio nabrojane ispite. Dali zaista jeste ili nije položio nikome od potpisnika, izuzev njemu nije pozznato jer se Kapor sa Andrijom Lečićem i Vladom Komlenom predsjednikom i sekretarom FSP Trebinje susreo i upoozznao, ”povratkom sa liječenja” sa VMA u Beogradu.

Istina je da je Radoslav Kapor u poslije ratnom periodu sudio dvije kontrolne utakmice na kojima je bez Komisije položio praktični dio ispitra za saveznog sudiju. Osim Slaviše Terzić utakmicama nisu prisustvovali drugi članovi komisije, znajući da se radi o kandidatu koji nema dokaze o ispunjavanju uslova za stjecanje zzvanja saveznog sudije. Prva utakmica porvenstva Prve lige Republike Srpske koju je na stadionu ”Čaire” u Banja Luci sudio je potvrdila da Kapor nema znanja. Strah i neznanje su doprinijeli da prekine utakmicu, ne zadužujući prvog pomoćnikaiskusnog kolegu sa ”A” liste, da nastavi suđenje. Iznenadne fiziološke potrebe nastale od posljedica straha zbog neznanja su natjerale glavnog sudiju na sprint do WC a u udaljenim službenim prostorijama. Brojni gledaoci su sa pljeskom i simpatijama pratili sprint sudije do WC a. Naravno da im nije smetao dvadesetminutni prekid utakmice koji je trajao zbog neznanja sudije Kapora da obavezu suđenja do povratka prenese na prvog pomoćnika kako je to predviđeno.

Dalje komentaisati rad  pravosuđa kome malo ko vjeruje u Republici Srpskoj je suvišno, a za njegovu površnost i neefikasnost u radu se čulo daleko van granica BiH.

U  nastavku:

(SRAMNA) NAREDEBA O NESPROVOĐENJU ISTRAGE PROTIV KAPORA (3)

Kapor uz naklonost tužioca Milića, (nedovoljno) ”peglao” prijavu