Nije vino, nije voda, već je traubisoda,……

Nema klinca i klinceze koji su rođeni 50-i, 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka u bivšoj Jugoslaviji, a da ovaj stih nisu znali kao očenaš. Em, što su znali, em, su i utolili žeđ napitkom koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim.

Bilo je to jedno od najomiljenih pića tadašnje djece. Kokakola i pepsi, kao proizvodi crnog kapitalizma, bili su totalno zapostavljeni, jedino je nara bila približno omiljena kao traubisoda.

U pitanju je gazirani sok od grožđa. Jedno vrijeme krajem devedesetih ponovo se vratila u prodaju, ali je brzo povučena, jer se onaj stari prepoznatljivi okus nije mogao dostići. Sada ju je ponovo moguće naći u Hrvatskoj i Sloveniji, ali nije to – to.

Traubisoda se prvi puta pojavljuje 30-tih godina na Austrijskom tržištu, a ideja za Traubisodu potiče od gospodina Lenz Mosera.

On je došao na ideju da napravi osvježavajuće piće za ljude koji vole grožđe, a ne piju vino, pa je ujedno izvrsno piće i za najmlađu populaciju.

50-tih i 60-tih godina piće Traubisoda imalo je svoj procvat u Evropi, a 80-tih je bilo glavno osvježavajuće piće stanovnika bivše Jugoslavije.

Danas se prozivodi samo u Hrvatskoj, i to u prehrambenoj industriji Kutjevo. Dostupna je  u pakovanju od 0,25 l u staklenoj boci, te u plastičnoj flaši od 2 litre.

Nije vino, nije voda, već je traubisoda,……