Među fudbalerima koji je zablistao na kvalifikacionom turniru kadeta za odlazak na EURO u dresu „zmajića“ bio je i Dragan Matković. Momak rođen u srcu Semberije 9. juna 2001. godine, danas udarana pesnica novosadske Vojvodine, zajedno sa još jednim igračem „naše gore list“ Lukom Kačavendom….. http://pravdabl.com/kacavenda-ajmo-bosno-bosno-ajmo-po-slavu/

Obojica su dali veliki, ako ne i najveći doprinos reprezentaciji BiH da se plasira na kadetsko prvenstvo u Engleskoj. A sve je počelo na poljančetima kod Bijeljine….

-Počeo sam trenirati u selu Kojčinovac sa vršnjacima koji su bili stariji 4 – 5 godina od mene.  Prvi trener mi je bio Žiko Kojić, a kao talentovan klinac nakon nekog vremena prešao sam Radnik, gdje sam proveo šest godina. Želim da zahvalim treneru Srđanu Sušiću koji je mnogo uticao na moju karijeru, a odatl me put odveo u najvećeg rivala Radnika,  Zvijezdu 09. Prošlog ljeta posao sam stanovnik Novog sada i kadetski prvotimac Vojvodine  – u kratkim crtama naveo je svoj fudbalski put Dragan Matković.

Da li si se adaptirao na veliki klub kao što je Vojvodina?

– Za sada sve ide odlično! Kada pokažeš kvalitet na početku nema problema za dalje.  Mislim da smo se i ja i Luka (Kačavenda) odlično uklopili u tim, koji sa uspjehom predvodimo u Omladinskoj ligi Srbije.  

Kako porediš omladinski fudbal u Srbiji i BiH?

-Velika je razlika, nažalost za Srbiju, prije svega u infrastrukturi i uslovima. Ovo što mi imamo u Vojvodini, svi klubovi u BiH mogu samo sanjati. Međutim, i ostale ekipe ne zaostaju puno, liga je mnogo jača i ujednačenija. Ako gledam svoj napredak, onda mogu biti i te kako zadovoljan sa te strane, jer u Vojvodini imam baš sve uslove za vrhunski rad.

Sa reprezentacijom BiH predstoji ti EURO u Engleskoj. Kako gledaš na to sve?

-Daćemo sve od sebe da dostojno predstavljamo zemlju iz koje dolazimo. Imamo timski duh, to smo pokazali još na prvom okupljanju. Nepostoji prepreka na kojoj možemo stati. Možda nemamo vrhunski kvalitet kao neke reprezentacijem, ali imamo ono što nema niko drugi, dišemo kao jedna porodica! A, to je preduslov za vrhunski rezultat, koji priželjkujemo, ali nema nikakvog imperativa.

Kao i svi klinci koji stupaju na veliku scenu, sigurno imaš idola, odnosno igrača kojem se diviš na terenu?

– Da, moj uzor nije daleko odavde, hahahaha. To je Nemanja Matić! Gledam da što više korigujem njegovu igru i da budem jednog dana kao on. Fudbaler koji malo priča, a puno radi na terenu!

Da li u tom smjeru treba tražiti i klub koji bi ti mogao biti sledeća destinacija?

– Rano je o tome pričati. Velika lepeza uspješnih klubova je ispred mene. Iskreno, još nisam ni razmišljao o tome. Prvi xilj jeste da zaigram za seniore Vojvodine. To mi se čini kao najteža prepreka, poslije nje sve bi trebalo biti lakše.

Podrška?

-Roditelji, Mama Snježana i tata Ljubo, bez njih ne bi bio tu gdje jesam. Naravno, prijatelji, djevojka, saigrači, svaki segment je veoma važan. Mala razlika je između dobrog i uspješnog fudbalera, a ja hoću da budem ovo drugo!