Da sport spaja ljude odavno je poznato. Fudbal nema ni vjeru, niti naciju, još kad se sretnu ljudi “naše gore list” koje je životni vihor brdovitog balkana razdvojio, tek tada vidimo besmislicu podjela i onoga što prati te procese. Dragan Tendžerić danas je trener mlađih kategorija u Mladom Krajišniku iz Kukulja, a nedavno se silno obradovao poklonu koji je stigao iz Teksasa, iz daleke Amerike.

– Stigla nam je oprema od mog prijatelja Amira Hadžišabića. Znamo se još iz prijeratnih vremena, naravno preko lopte, ali život je otišao u nekom drugom smjeru, sve do sada – započinje priču Tendžerić  i prisjeća se ludih vremena:

–  Amir je  moj drug iz Banjaluke, igrao je za Naprijed, igrali smo u mlađim kategorijama, on za Naprijed, ja za Kozaru, ljuti rivali na terenu, ali prijatelji van njega. Dolaze ratne godine, i Amir se našao na granici u Gradišci ostvljajući svoj grad. Možda je tada mislio da mu neću prići, ali jesam, nisam se plašio, bio je sa bratom, pozdravili smo se, poželio sam mu srećan put gdje god da ide. Dobacio sam vojniku na granici da ga nedira niko, i on je otišao. Više se nismo nikada čuli, sve dok naš zajednički prijatelj Siniša Mrkobrada nije mi poručio da je on danas u Americi, i da ima fb profil. On se već ranije čuo sa “Hadžijem”, i on mu je ispričao isto što i ja sada govorim, da te momente na mostu u Gradišci nikada neće zaboraviti. Malo pažnje, ali čovjeku u muci i to znači – priča Tendžerić, pa nastavlja u jednom dahu:

Amir Dudi

– Pronašao sam ga na fejsu, poslao zahtjev i odmah ga je prihvatio. Obećao mi je za početak poslati neki paket čisto da mi pomogne malo. U paketu je bilo nekoliko lopti, golmanskih rukavica svih veličina, dresova za mene i djecu. Nama oprema dobro dođe, i hvala Amiru na tome. Najvažnije u cijeloj priči da sam konačno vidio, barem preko fb drugara, a sve ostalo bude i prođe – ističe Tendžerić.

Život piše romane, a jedan takav napisali su Dragan Tendžerić i Amir Hadžišabić. Spojilo ih je nevrijeme, kada je ljudskost bila daleko od ovih krajeva. Život se nastavlja, i to je najveća pobjeda ove priče,….