Tog 11. juna 1951. godine u Beogradu, Banjaluka je dobila i ne znajući najvećeg svog šampiona otkada se čulo za nju,…

Možda je bilo i većih titula, ali šampiona nije. Kada bi Bogovi birali za sebe one najbolje, Marijana bi uzeli kao primjer, jer boljeg nema, i majka nije rodila. A kao u inat, kada pričamo o Bogovima, nije na odmet napomenuti da mu otac i matera imadoše imena Josip i Marija,….

Pjesnička duša čelične pesnice. Bog spoji, naoko nespojivo, ali valjda to tako treba,….

Ostaće upamćeno da je u ring ušao sa 10 godina u Tuzli, gdje je i proveo djetinjstvo, i odmah nokautirao 18 – godišnjaka!

Pored svih titula koje nećemo nabrajati, ona najvažnija borba sa zdravljem, s kojim kuburi već skoro tri decenije, još uvijek se vodi, kao nekada u ringu. Neda nam se Marijan, a nije ni vrijeme, jer kada je odboksovao 233 profesionalne runde, uspjeće valjda još deceniju, dvije i života vagnuti.

I danas kada ga pitate, sa ponosom kaže: „državljanin SFRJ“!

On je umro sa Jugoslavijom, a njegova pjesnička duša živi i u ovim teškim vremenima, valjda tako šampioni i žive,…..

 

Pošaljite fotografiju

 Želite da i dio vaše istorije otrgne se od zaborava. Pošaljite fotografiju, napišite nekoliko riječi ili rečenica, i naćiće te se u kultnoj rubrici našeg portala “da se ne zaboravi”. Sve ono što mislite da vrijedi, a niste imali s kim da podijelite, pošaljite na adresu dopisnici@localhost/pravda. Otrgnite utakmicu od zaborava, novogodišnje slavlje, ili ispraćaj prijatelja u vojsku. Možda želite da vidite svoju požutjelu fotku sa mora, ili planine, a imate i uspomene sa sela kojeg više nema,…Javite se i vratićemo kroz priču i fotografiju bar djelić ljepših vremena,….Vaša pravdabl,……