Približava se kraj ere Rodoljuba Petkovića, barem u onom dijelu kada je u pitanju Fudbalski Savez Republike Srpske. U novembru napuniće 65 godina, od toga perioda četvrt vijeka proveo je na mjestu generalnog sekretara FSRS (5. septembar 1992).

Nakon nekog vremena fudbalska istorija sudiće o tome da li je svoj posao obavljao uspješno, ili ne. Kao i svaki živi čovjek griješio je, misleći da radi najbolje, ali nesumnjivo da je izrastao u autoritet bez kojeg se nije moglo na fudbalskom nebu Republike Srpske, ponekad i BiH.

Po Banjaluci se šuška da mu je ponuđeno mjesto generalnog direktora FK Borac, što sam Petković nije demantovao za neke medije, ali isto tako niti decidno potvrdio.

Tu svakako nema ništa sporno, jer Rodoljub Petković dolazi iz Banjaluke, i u svijetlu novih događanja na relaciji Aleja Svetog Save – Vladike Platona, treba gledati i taj transfer.

Da, baš transfer, jer Petković nije izabrao niti Leotar, niti Modriču, niti Laktaše, već Borac. Rodoljub je ostao rodoljub do kraja….

A u svijetlu kako se volio Borac kroz istoriju, podsjetićemo javnost da je samo prije 10-ak godina vodio se zanimljiv telefonski razgovor između Petkovića i pokojnog Milana Jelića, predsjednika RS, ali i prvog čovjeka fudbalskih asocijacija FSRS i FSBiH.  Utakmica Borac – Modriča na Gradskom stadionu u Banjaluci, a Jelić tada zbog obaveza kao predsjednik Republike Srpske nije mogao gledati taj meč ,ali je na stadionu ima svog prvog saradnika. Razgovor je tekao ovako:

Petković: Predsjedniče, vodimo!

Jelić: U, jebote Bog, kad prije (misli da je poveo Borac)!

Petković: Ma, sjajna akcija, cijeli stadion je prvo zanijemio, pa potom aplaudirao. Evo, svi u loži me hvataju za rukav, “pozdravi predsjednika, pozdravi Milana”,…dosadni su….

Jelić: Ko je dao gol, ko je pogriješio u mojoj ekipi (i dalje misli da Borac vodi)

Petković: Ma, predsjedniče, 1:0 za NAS. Stevo Nikolić, pa ja sam mislio da si ti odmah shvatio!

Jelić: Kako ću shvatiti, kad kažeš vodimo.

Petković: Dragi moj predsjedniče, tvoj klub je i moj klub, sve ostalo je prolazno!

Jelić: Čovjek valjda uči dok je živ,….tu, tu, tu, tu….