Vijest da je Jovan Vladimir Pavlović, kadetski reprezentativac Srbije i prvotimac Željezničar Sport Team-a potpisao ugovor sa slovačkim prvoligašem Trenčinom obišla je region! Dječak od 17 godina tako je utro put i mnogim drugima da jednog dana zakucaju na vrata “velikih”, a taj put sve je samo ne “posut ružama”. To je na svom primjeru najbolje osjetila porodica Pavlović, sa kojom smo i vodili razgovor, kako je sve krenulo, i kako se došlo o ovoga…

Umjesto Jovana Vladimira Pavlovića ovaj put u glavnoj ulozi su otac Dušan, majka Stela te braća Nikolaj (19), Vukašin (15) i  Sava (11).

– Jovana Vladimira smo zajedno sa starijim bratom Nikolajem upisali u OFK Sport Team čim je osnovan, odnosno prije 10 godina. Naravno da nisam pretpostavljao da će sve ići ovim putem. Želja je bila da se bavi  sportom, pravilno razvija, da unaprijedi motoriku i osjeti timski rad. Zajedno sa trenerima, prije svega Radomirom Popovićem, kome dugujemo posebnu zahvalnost, izgurali smo ovu priču. Pop (Radomir Popović) je rekao nakon trećeg treninga: „Ovo je novi Nemanja Vidić!”. Kao roditelji dali smo podršku u mjeri koliko smo znali i umjeli, pazeći da to uvijek bude njegov izbor, a ne naše želje… – započinje priču Dušan Pavlović, otac Jovana Vladimira pa nastavlja:

– Govorili su da moj sin igra, jer mu tata ima autobuse (Pavlović tours), a ja tog čovjeka i ne poznajem. Na žalost ljudima je teško da podnesu uspjeh drugoga i da podrže onoga ko se trudi da nešto pozitivno napravi. Mi smo jako talentovani, ali nas ubi menatalitet! Dolazio sam u situaciju da se svađam sa ljudima, da ih tjeram iz balona, jer su govorili sve i svašta protiv Sport Team-a i Popovića. Destruktivna smo sredina, zato mi je važno da je ovaj koncept uspio, jer otvara vrata drugoj djeci. Ovo je primjer da je moguće i kod nas nešto ozbiljno napraviti, čak i kada se krene od nule. Učili smo Jovana da je klub njegova druga kuća, jer 10 godina je proveo u klubu, bilo je suza, smijeha, medalja, svega što nosi život, ali je izdržao!

Tako je to kod nas, sve se može oprostiti osim uspjeha.

-Uspio je da se nametne u reprezentaciji Srbije, postane zamjenik kapitena, a nije imao ni menadžere, niti iza sebe Zvezdu ili Partizan. Destruktivci su i tada govorili kako Pop plaća da igra, očigledno da mnogi ne razumiju da bez ozbiljnog rada i poštenog i korektnog odnosa sa saradnicima nema dugoročnog uspjeha….U Sport Team-u se radi ozbiljno, možeš biti talenat koliko hoćeš, ali bez rada nema ništa…Ovo je proces, dugoročan proces, ko to ne shvata vjerovatno će svojoj djeci i klubu napraviti mnogo neugodnih situacija i ogriješiti se o njih – nastavlja priču Dušan.

A samo ime Jovan Vladimir zaokuplja pažnju. Dušan otkriva tajnu kako je do njega došlo:

– Srpski kralj iz 10. vijeka zvao se Jovan Vladimir, bio je prvi naš svetitelj, imao je suprugu Kosaru Teodoru, koja ga je izmolila od svoga oca, cara Samuila, jer je bio kod njega zarobljen. Povijest o njihovoj ljubavi je bila izuzetno popularna i poznata u srpskom narodu sve do II svjetskog rata, a o njima suigrane i pozorišne predstave kao srpskim Romeu i Juliji. Dolaskom komunizma, sistemski se guši svijest o njima u našoj kulturi. Tim činom da nam se sin zove Jovan Vladimir željeli smo da vratimo i taj dio našeg kulturnog identiteta. Ako smo uspjeli barem malo, ponosni smo na to – priča Dušan.

A majka Stela, ponosita, kako i ne bi, jer joj je sin fudbalerčina.

-Sretna sam i ponosna majka. Uvijek naravno podrška, pazila da mu nesmetam, da mu spremamomiljenu hranu, spremam za putovanja, vozim na treninge, da mu pomognem u svakom momentu. Vjerovala sam u njega, kakva bih majka bila da nisam. I ja sam odmalena voljela fudbal i druge sportove, trenirala sam odbojku pa sam onda još ponosnija kada se djeca bave sportom, a posebno kada znam da mi je sin uspio. Ono što bih željela poručiti svim roditeljima je da nikada djecu ne kažnjavaju time što im neće dozvoliti odlazak na trening, kao što je nama savjetovao jedan dobar prijatelj, a mi poslušali – priča Stela, ali ne razdvaja ni ostalu trojicu. Nikolaj (19) studira u SAD-u sportski menadžment, igra rekreativno košarku, Vukašin (15) je vaterpolista, a Sava (11) je krenuo stopama Jovana Vladimira, trenira fudbal u OFK Sport Team-u.

-Velika zahvalnost ide i na račun Srednjoškolskog centra ‘Gemit Apeiron’, koji Jovan Vladimir pohađa, jer su uvijek imali razumijevanja za njegove obaveze i izostanke. Koliko god fudbal bio u prvom planu, škola je važnija ili barem u toj ravni i to smo kao roditelji uvijek isticali i zahtjevali– nastavlja Stela.

Za kraj priče o porodici Pavlović, Dušan je želio podjeliti još jedan savjet za sve one koji idu stopama njihovog sina.

-Roditelji, budite strpljivi sa djecom! Nemojte da vas lažu kvazi stručnjaci. Da vam obećavaju silan novac u 12-oj, 13-oj godini, jer oni ne žele dobro ni vama niti vašem djetetu.  Novac, ako sve bude kako treba, dolazi poslije 20-te godine, a do tada se trudite da se vaše dijete pravilno razvija, jer u tome popravnog ispita nema. ‘Strpljen spašen’, a i djeca će vam biti vesela, jer oni i jesu samo djeca, ne kvarite im najljepše doba, njihovu mladost – zaključio je Dušan Pavlović.

Obična ili neobična porodica Pavlović. Mi kažemo obična, ali u današnjem ludom vremenu sve je izgubilo kriterijume, prije svega moralne pa ono što treba da bude primjer, posmatra se kao čudo. Zato je valjda uspjeh Jovana Vladimira Pavlovića toliko odjeknuo…..