Obzirom da sam radeći u sportu i zaradio penziju, ta činjenica mi daje mi zapravo da se uključim u ovu diskusiju, jer zaista tu problematiku poznajem bolje nego ostali banjalučani, koji sebi daju za pravo da o tome govore.
-Prvo slažem se sa gradonačelnikom Igorom Radojčićem (kao student je pisao o sportu), citiram: Dvojica se posvađaju u jednom klubu i osnuju drugi klub iz iste branše, koji poslije mjesec -dva prislone taj klub na finansiranje društvenoj zajednici. Zato ima toliko klubova za finansiranje.
-Ili slučaj: Nas trojica se napijemo u kafani i osnujemo klub pa ga prislonimo gradu da ga finansijski pomogne. Slijede svađe i nezadovoljstvo ako se taj klub odbije.
-Slažem se i sa izjavom vd načelnika Odjeljenja za obrazovanje i sport Draganom Banjcom, da Grad ubuduće mora usmjerivati neke procese u sportu, a ne biti servis nečijih želja, što se danas to i radi. Najveći je tu (po meni) problem i pitam se -tko su te osobe u gradskoj upravi koje mogu da odlučuju o podjeli novca u sportu, koji sebe nazivaju (neko ih je odredio) Savjetom za sport Grada. To je za mene političko- trgovački savjet koji radi u stilu: ja tebi ti meni! Ovdje danas sve strukture tako rade. To je tako i ne treba biti suviše pametan da se to ne vidi. Oni ipak zaboravljaju da je posljednja riječ gradonačelnika koji i potpisuje i odgovara za finansijske transakcije u Gradu. Ovu raspodjelu je lako rješiti, samo treba imati prije svega znanja, sportske kulture i muda, da se svim tim eventualnim problemima odupre.-
Zoran Talić dobro misli da treba izaći na tržište. Nemamo mi to znanje ni kapaciteta za tržište i privatizaciju. Lako je pričati i ja pitam gospodina Zorana Talića kak bi to izveo kada se zna da u Banjaluci da su svi klubovi u milionskim dugovima. Pitam se ko će klub u RS da kupi sa milionskim dugovima, a nitko neće da te dugove da oprosti. Sjećamo se naših privatizacija, navest ću vam jedan primjer: jedna politička stranka je sebi uzela dva eksperta da pomognu u programu razvoja sporta u Banjaluci; jedan od njih je bio osvajač zlatne medalje profesor Milorad Karalić. To je osoba koja nikada nije radila u sportskom klubu, osim što je bio sjajan rukometaš pa i ne zna kakve sve probleme imaju klubovi. Ili profesor Simović, sjajno piše programe za sport, ali koliko ja znam još ni jedan njegov program nije realizovan u sportu osim stvaranja ogromnih milionskih gubitaka u klubu (KK“ Borac“). Papir trpi sve. !?
-Zašto su klubovi u Gradu „katastrofa“. U Savjetu za sport sjede nekompetentni ljudi za sport i jedino što im ostaje da se bave nekom političkom trgovinom, gdje ispašta sport Grada. Ja ih zovem doktori opšte prakse u sportu.
-Na osnovu svog sportskog iskustva u tim stvarima i razgovorima sa svjetskim rukometnim klubovima imam koncept prijedloga o načinu sufinansiranja sporta u Gradu. Međutim ne postoji (iz mog ugla) u gradu kapacitet ljudi koji bi to sproveli, a pogotovo im manjka sportska kultura, a da o opštoj kulturi i ne govorim i manjka sportskih radnika-volontera u klubu. Treba cijeniti ono šta čovjek radi, a ne što obeća. U klubovima u našem Gradu treba manje trošiti, a više raditi i stvarati. Ne zaboravite mi smo zemlja koja je tek izašla iz rata. Klubovi u Gradu žive na hrabrosti drugih ljudi!
Slazem se sa Mirom kao i “Lojpaz-om”, stvarno u nasem gradu postoje ljudi iz sporta koji bi mogli konacno uciniti taj korak ka napretku sporta i to necete vjrovati, volonterski. Nazalost, oni najcesce nisu politicki podobni te njihove ideje se dijametralno kose sa partikularnom praksom vladajucih “sto gore, njima sve bolje”. Paradoksalno je da se najcesce kriju iza floskula “u socijalizmu se moglo”, kao sto je komentariso “YU” ocito njihov izaslanik, posto oni nemaju hrabrosti svoje ime ili ne smiju.
Slazem se, treba vratiti socijalisticko samoupravljanje u sve svere zivota, pa i u sport. Momci 21. je vijek, ako niste dosad primjetili, najbolje je da neko drugi daje pare, a da narod sa ulice upravlja firmama i klubovima. Da nije smijesno, bilo bi zalosno ili obratno, kako god.
Jednim dijelom ste u pravu gosp. Miro. Ali kako se oteti cinjenici da grad Banjaluka KRSI zakon i ne izdvaja 1% kako je zakonom predvidjeno , nego 0.91% .Kako je moguce da grad Bijeljina iz budzeta koji je 40 miliona maraka izdvaja 2.5 miliona za sport ???Ustaljena praksa koja je na djelu vec 8 godina dovela je SPORT u prosjacku kategoriju .Banjaluka je u sportu i to onom Vrhunskom sto znaci klubovi koji igraju najvisi stepen takmicenja godinama instalirala POLITICKE podanike i Probisvijete koji nikad i nigdje nisu radili u sportu ! Za svaki sport moraju da postoje Volonteri i ljudi koji su godinama u klubovima , koji znaju problematiku tog kluba , finansijske troskove na godisnjem nivou , kako klub funkcionise .REAL M adrid iako je najveci i najbogatiji klub na svijetu svoj rad zasniva prvenstveno na ljudima koji su volonteri i entuzijasti , pa tek onda Menadzmentu i rukovodecim strukturama . A kod nas u klubove se postavljaju VUCIBATINE I KRETENI koji nikad i nigdje nisu radili u klubu i poslije uspjesnog PRANJA novca za one koji ih postavljaju budu nagradjivani pozicijama za koje nisu ni sanjali (ocit primjer KUSTUDICA iz FK BORAC ). Nije tacno da Banjaluka nema sportskih radnika u svim granama sporta ali oni nikako ne mogu da dodju jer nisu politicki poltroni i podanici onih koji ih trebaju postaviti …I na kraju GRAD SPORTA nekada , ali vjerujem da ce doci vrijeme da se sport ponovo vrati sportskim radnicima , onima koji razumiju sport , KO PREZIVI PRICACE …