Vrijeme je za promjene, i to one fudbalske!!! Odavno je jasno da je fudbalska vlada Srpske na čelu sa Milom Kovačevićem izgubila svaki kredibilitet, i da najvažniju sporednu stvar guraju prema ambisu iz kojeg nema povratka. Svi potezi koje su povukli, nažalost potvrđuju tu tezu, a koliko su “oni” fudbalski radnici, možda se najviše može vidjeti poslije “dobrog vikenda”, kada većina naplati po nekoliko dnevnica, taksi sa utakmica gotovo svih rangova (Miloš Brkić, Mile Mandić, Milorad O Lale…..). Gotovo sve što vrijedi otjerali su iz fudbala, ljubomorno čuvajući svoje fotelje i pozicije. Ostali su samo oni najuporniji, kojih je nažalost sve manje i manje. Vrijeme je za promjene…..

Da li ima novi talas u Srpskoj koji može pokrenuti lavinu pozitivnih stvari? Ima…..

Ovo je Izvršni odbor po mjeri…..

Petar Jelić – Njegova harizma, ali i odlučnost da povede fudbal Srpske prema naprijed jasno pokazuju da je on lider promjena. Uživa apsolutnu podršku u svim krajevima Srpske, gotovo u svim klubovima. Ima sjajne odnose sa najvećim klubovima Srbije, kao i Fudbalskim savezom Srbije. Jedina mana danas mu je što je javno prozvao današnje vlastodržce, upisujući ih u “crnu knjigu” poručivši im da će biti odstranjeni trajno iz fudbala. Prije ili poslije….

Vico Zeljković – osporavan i hvaljen u isto vrijeme. Iza sebe ima nekoliko aduta, prije svega snagu, onu mladalačku, političku, a sve više i društvenu. Borac bez obzira na mnoge padove doveo danas u poziciju da je stabilan klub, sa očišćenim brojnim repovima iza sebe. Ko god misli da je lako voditi Borac, prevario se…..Uz sve to preuzimanjem PFS Banjaluka pokazao da i na tom polju ima aspiracije prema vrhu. Ima i fudbalske veze koje i te kako mogu pomoći fudbalu Srpske.

Boris Stanišić – dugo vremena plivao sa rukovodstvom FSRS dok nije shvatio da se radi o prevarantima “par ekselans”. Njegov privatni biznis, i ljubav prema fudbalu za kratko vrijeme napravili su od Borisa jednog od najuticajnih ljudi na ovim prostorima. Etno selo Stanišići mogu i treba da budu baza reprezentativnih selekcija Srpske, kojih danas nažalost nema. 

Zoran Deket – Igračka karijera, mladost, entuzijazam, te rezultati sa Ljubićem u protekle dvije godine pokazuju da se poštenim radom i odnosom prema lopti mnogo toga može promjeniti nabolje. Ima viziju kako ići naprijed, vjeruje u mlade, ali i sam zna da mladi danas ne dobijaju priliku. Potencijal koji se mora iskoristiti u ozdravljenju fudbala Srpske. 

Milan Tomanović – apsulutni lider hercegovačkog fudbala. Čovjek iz kojeg kipti snaga, znanje, harizma, i drskost da se neplaši promjena po bilo koju cijenu. Takvih poput Milana Tomanovića treba na svakom koraku. Poznaje problematiku (Leotar), a ima i riješenja, potrebna je još samo pozicija, da bi se sve pokrenulo poput lavine.

Rodoljub Topić – nazivaju ga “dubički Berluskoni”. Za manje od godinu dana od posrnulog kolektiva napravio mašinu, još važnije od rezultata, finansijski stabilnu. Pokazao da bez obzira na probleme, i manjak sredstava u loklanoj zajednici da se može dosta toga, ako imaš tim ljudi iza sebe. Slično Deketu u Prnjavoru. Takvi primjeri treba da budu vodilja za većinu klubova Srpske.

Zlatko Krbanjević – ima novac, sa njim i moć. I takvi su potrebni fudbalu. Bez obzira što je okružen sumnjivim likovima oko sebe sa kriminalnom fudbaskom prošlošću, potezi koje je napravio u Gornjem Crnjelovu pokazuju da taj čovjek ima viziju. Hoće li biti kratkotrajna, svi se nadaju, prije svega u Semberiji, da neće! 

Duško Vujičić – u moru prljavština kada je sudijska branša u pitanju, samo jedno ime nam pada na pamet. Duško Vujičić! Čovjek koji živi za fudbal, a ne od njega. Mogao i ranije, a i danas biti potrčko vladajuće garniture, nije želio, čekajući bolja vremena i bolje ljude. Možda su pred nama…..

Željko Buvač – selektor kojeg je sramota i doći u Banjaluku! Šta uradiše svjetskoj veličini, jer za pet godina nije održao, trening, imao utakmicu bilo kakvu, čak ni na jebenoj pres konferenciji nikada se nije pojavio, kao ni na toliko opjevanim “Danima fudbala”. Ipak, iskoristiv, i veliki patriota, što je najvažnije, a sa novim timom ljudi lako će se realizovati neke ideje koje čekaju pola decenije. 

Još, još, još – Ima tu još i te kako ljudi, ličnosti, sportskih radnika, trenera koji moraju biti dio tima koji će izvući fudbal Srpske iz gliba. Na usluzi mora biti mjesta za Savu Miloševića, Mladena Krstajića, Radu Krunića, Vladimira Gaćinovića, Vladu Jagodića, Slobodana Starčevića….jer Srpska će se stvarati od nule, možda i ispod nje! 

Očekujemo i vaše prijedloge, sugestije, zapažanja, komentare o novom timu u FSRS, koji će zamjeniti istrošene ljude. Što prije to bolje….