Između dva skupštinska poluvremena u Fudbalskom savezu Republike Srpske, sigurno je, dolazi do očiglednih prestrojavanja, kuju se pobedničke taktike za nastavak trke 21. oktobra u Banskom dvoru u Banjaluci, pokušava naći put ispravnosti za očuvanje izvornosti i identiteta.
Dva formirana tabora ne prave kompromise, cela priča je zakomplikovana dodatno prosutom „zlom krvi“ malicioznih potstrekivača koja ionako nagriza fudbal ovdašnji, a Republiku Srpsku gura na marginu svih zbivanja i daleko od glavne scene u dejtonskoj zemlji. Dok se dva tabora svađaju i bore za vlast Sarajevo se smeje i licemerno dosipa benzin na plamen.

Mlađani Petar Jelić, protivkandidat Mile Kovačevića na izborima na kojima je izgubio tajnim glasanjem 22:30 ne sme da bude izgubljen za fudbal Republike Srpske i olako potrošen kao mlad, ambiciozan i perspektivan čovek. Njemu je mesto u fudbalu srpskog entiteta, Petar Jelić je dete rođeno u porodici zvanoj Fudbalski savez Republike Srpske. Godinama, steći će neophodno iskustvo za veće domete, da može da porepozna dobre i loše namere i pojedince, ali u tome treba svi zajedno da mu pomognemo, ohrabrimo ga, iskrenošću i realnošću, nikako nagovaranjem i lažnom podrškom.

Jelićeva kandidatura nije toliko sporna koliko pokušaj pojedinaca da ga iskoriste kao paravan kako bi ostvarili svoje lične ambicije, uplivali na visok položaj i počeli da krčme ionako oskudelu krčmu. Pojavila se i ona druga grupa ljudi koji su nekada bili tu, radili svašta, iza sebe ostavili prljave tragove, pa želeli da se vrate na iste pod parolom: „Mi smo za Jelića“. Ima i takvih, koji se posle Skupštine 26. septembra pravdaju i Kovačeviću i Jeliću – glasali smo za tebe!
U zamućenom ambijentu trebalo je fudbalski potrošiti jednog mladog čoveka, darovitog fudbalera, sina nekadašnjeg predsednika Republike Srpske zarad najsitnijih interesa pojedinaca i grupa. Petar Jelić ima svoje mesto u fudbalu Republike Srpske, ali bez onih „dobronamernih“ koji su ga uvukli u nerealnu priču i lagali ga isključivo i samo zbog sebe. Sa ovog stanovišta Jelić je pobednički izgubio – kako?

Nikad se niko tako blizu nije približio aktuelnom predsedniku Mili Kovačeviću i sama kandidatura mlađanog Jelića je donela nešto novo i pozitivno u fudbal Srpske. Sigurno je da bi Kovačević i Jelić u budućnosti bili dobitnički tandem za srpski fudbal u BiH. Bio bi to spoj iskustva i mladosti, znanja i ambicije, veštine i upornosti, a to je sigurno uspešna kombinacija, pogotovo na polju gde se uvek mora spavati otvorenih očiju. Fudbalu Republike Srpske trebaju Lazar i Obilić.

Kada je u pitanju PFS Banjaluka koji je predložio mlađanog Jelića treba istaći da je ostao dosledan do kraja. Predsednik Draško Ilić je zastupao tu politiku upornosti i želju za promenama, koju niko ne može da ospori, jer vizije uvek nisu iste. Malo je takvih u današnje vreme u kojem je karakter promenjiva kategorija, zavisno od situacije do situacije. Ne, Draško Ilić je nastojao da istraje u svojoj ideji što je do sada bilo nepojmljivo u fudbalu BiH.
Nažalost, u celoj toj gunguli zvanično najbolji fudbalski radnik Republike Srpske za prošlu godinu Dragomir Buco Ilić ispao je „kolateralna šteta“, a „u igri“ se drže, još uvek, oni kojima je fudbal Srpske dao sve, a oni njemu ništa vratili nisu. I još radili protiv njega, godinama!

Vreme je za tajnu fudbalsku večeru, sa najjačima koje imamo, jer vreme koje dolazi neće trpeti labave karaktere, opstajaće samo najjači. Iskušenja su velika, putokazi na sve strane, a samo jedan pravi put.
Treba nam ništa više od jednog zrna soli, a da njime sve bude osoljeno.

Preuzeto iz Sportskog žurnala

Napisao:Slavko Basara