Umjesto ulice „Olimpijskih pobjednika“, treba da stoji ulica senatora Marinka Umičevića, dok njegovog potrčka samozvanog direktora Vladimira Brankovića treba nagraditi promoterom znanja za rukomet! Ovo mi je rekao jedan od tih pobjednika, koji je pronio slavu Banjaluke. Danas su nigdje, danas se sve pitaju ti koji mijenjaju partijske dresove po potrebi….

Uprava RK Borac na čelu sa Marinkom Umičevićem i Vladimir Brankovićem sebe smatra sposobnim da vode jedan vrhunski klub kao što je Borac. Oni jesu sposobni, ali za samoreklamiranje, jer u pojedinim medijima dobijaju ogroman prostor za porciju ćevapa i pivu. Bolje išta nego ništa!

Za dvije godine koliko su u klubu samo su sebe promovisali, samo su oni važni, a proizvoda od čega klub živi, tj. igrača nigdje! A, koliko ih cijene vidi se po tome da su domaći igrači dobili stipendije za novembar prošle godine. I onda gospodin senator Umičević izađe pred gradsku Skupštinu i kaže djeca Borca neplaćaju članarinu. Što nije istina! Onda lupi da Borac ima sedam starosnih kategorija, eto nek nabroji četiri, biće dosta, ali ni to neće moći.

Oni ni sami više ne znaju koliki je budžet Borca. Jednom kažu 350.000 maraka, drugi put pola miliona, kad treba se slikati, ide i do 900.000 maraka.

O rezultatima neću, ali slika sa utakmice protiv Zrinjskog sve kaže. Trener Unčanin na poluvremenu nema šta da kaže igračima! Slika i prilika današnjeg Borca. Kao što su doveli Trninića, ta istu foru je prošao i Unčanin.

Ko shvati ovu poruku, jasno mu je dokle je stigao Borac. Bojim se do kraja…..