Pričati priču sa “Predgrađa” nije lako. Da jeste, o njoj bi se pisalo 12 godina, a ne poslednjih mjesec -dva, kada se svi utrkuju da donesu neku ekskluzivu, a nje nema ni danas, niti je bilo prije 12 godina!
Tamo u balonu pored Rebrovačke crkve, a kasnije i na “Predgrađu” postoji samo rad. Rad, rad, i samo rad…..
Kada sam upoznao “alfa i omegu” cijelog projekta Radomira Popovića, gledajući na treningu 20-ak klinaca od 6-7 godina, pokazao je na jednog mršavog dječačića.
“Taj će biti novi Nemanja Vidić”.
Nasmijao sam se, i rekao Banjaluka teško pravi igrača, a još teže ga prihvata. I danas takva pravila važe, a taj dječačić kojeg mi je Pop pokazao zvao se Jovan Vladimir Pavlović, kasnije omladinski reprezentativac Srbije, učesnik Eura, i igrač koji je napravio prvi “veliki” transfer odlaskom u slovački Trenčin.
Hoće li Jovan Vladimir uspjeti? Teško pitanje, vjerujemo da hoće, ali to nije poenta priče, već način kako se igrač stvara, a da ga niko negura, da nema menadžera, koji ulazi u svlačionicu i kaže “taj mali mora igrati”, već da se isključivo probije svojim radom, naravno uz ogromnu podršku roditelja. Zeleni teren na “Predgrađu” jedino je mjerilo. Bio i ostao….Oni koji ne vjeruju, šta bi im, već u stilu one čuvene poručio:”Neka pati kome smeta”….
A, priča se razvijala postepeno. Prvi koji se uhvatio “vrućeg seniorskog krompira” bio je Bogdan Krnojelac, sa dječicom zagazio je u “bundesligu”. Trebalo se lomatati po Bronzanom Majdanu, Česmi, Ivanjskoj, Šnjegotini….i slušati neartikulisane krike pojedinaca koji su, valjda iživljavajući se na djeci, liječili svoje komplekse. Ali uspio je Fleki, uz tešku muku, na “guzove” dovesti Želju u viši rang, i taj ulazak bio je najteži od svih kasnijih. Svake sledeće godine bilo je lakše, jer djeca su godinu dana bila starija, a i dalje su bila djeca.
Dolazi do promjene, u klub stiže Branislav Krunić. Igračka legenda, ali bez trenerskog iskustva. Prenosi djeci svoje ogormno znanje, i za tri godine ekspresno prolazi Regionalnu, Drugu, pa ulazi u Prvu u kojoj osigurava opstanak. Napravljen je ogroman rezultat, već poneko pita za Markovića, Bosančića, Pavlovića, Čolića….Lagao bi sam sebe kada bi rekao da i naš portl nije imao udjela u tome, jer mi smo jedini i pisali o Želji…..
Čudo je već stvoreno, razmišlja se šta i kako dalje…..Pop povlači još jedan genijalan potez, u klub dovodi Zorana Ćurguza. Vrhunskog stručnjaka, koji je od dječaka napravio atlete. Nema tajne, osim rada, rada, i samo rada. Dok su se drugi kupali, oni su išli u teretanu, trenirali na +40, ali i na -15. Nema da nema treninga, to je deviza Popa….
I šta smo na kraju dobili? Izvornu, domaću, banjalučku, srpsku, pa ako hoćete i bosanskohercegovačku priču! Nigdje niti u jednom klubu nema ovakvog primjera. Ti dječaci igraju već 10 godina zajedno, išli su u osnovnu školu zajedno, razišli su se u srednjoj, ali mature su im zajedničke. Oni su klapa, prijatelji, sutra ako Bog da kumovi….Oni subotom igraju za seniore, a nedjeljom se Koletu i Flekiju javljaju da idu sa kadetima i juniorima, i u džepu nose pet maraka da plate prevoz. To je priča sa “Predgrađa”! Jedina i istinita…..
Oni zajedno gledaju Zvezdu u Ligi šampiona i raduju se pobjedi nad Liverpulom, navijaju za Srbiju, kao i svi banjalučani, ali svjesni komplikovanog života na ovim prostorima, poštuju BiH, jer su i njen dio. Oni će vikendom zajedno u grad, i ako odluče ostati do 5 ujutru, nemojte misliti da će samo jedan ostati, ostaje cijela ekipa! Oni će zajedno gledati Borac u Premijer ligi BiH, jer to je klub njihovog grada, tako su vaspitani, i tako naučeni.
A, već sada rezultati su nestvarni. Prva dva strijelca lige dolaze iz Željezničar Sport team, Bojan Marković i Luka Kulenović, a sa “Predgrađa” je i najbolji igrač lige, zove se Dejan Bosančić. Pustite ankete, pitajte trenere, neka vam oni kažu ko je najbolji. Od 12 svoj glas će mu dati 11. Onaj 12. iz sujete glasaće za sebe….A, sva trojica još nisu napunila 20 ljeta. Ej…., a iza njih cijela vojska Čolić, Bilal, Jovandić, Šaula, Ružičić, Teodorović, Ćetković, Kalabić…samo da nekoga ne preskočim…..pa i za njih još jedna vojska, …pa još jedna vojska…..Treninge na “Predgrađu” gledalo je više menadžera, nego što ih je do ove godine bilo u Republici Srpskoj otkada postoji! I ne samo seniora, i onih najmlađih, jer pokraj Željezničke stanice i nema neke razlike, seniori se sklanjaju pijetlićima, juniori djele polovinu sa kadetima, a golmani trčkaraju smetajući svima po malo…..To je ta priča…..
I, da….Nevažno je, ali nek se zna. Oni igraju džabe….Da, da, gospodo, džabe, džabe…..Valjda ima simbolike u tome svemu, i u onoj pobjedi nad Borcem, jer jedan igrač “crveno-plavih” koji je stao naspram tih momčića, u jednoj turi dobio je više nego svi oni zajedno za sve ove godine! I zato će biti igrači, ne svi…jer idealne priče nema, ali velika većina hoće, bez obzira na koliki otpor nailazili najviše u vlastitom gradu, koji valjda zato nikada istinski nije ni imao “fudbalerčinu”, a lopta se pored Vrbasa kotrlja više od jednog vijeka.
Sjedeći s Popom na istom mjestu kao i prije 12 godina, pitam ga “Šta ćemo dalje?”
“Ne znam, i ovaj razgovor mi je viška, poremetio mi je trening, treba raditi”.
Raditi i samo raditi…… “Neka pati kome smeta”………..
Pop i Fleki, boze sacuvaj. Psuju ko kocijasi sve sto stignu. Sramota za obadvojicu… Stidite se jer smijete psovati samo onima koji nemaju nekakvu zastitu i koji nemaju para da vam daju… Sram vas bilo.
Znaci 12 godina rada,jedan igrač,Trencin ili Inter Bratislava koji je ispao u treću ligu ,,a i tu nije bio standardan.., da je bio potencijal, to je apsolutno tačno ,ali šta je od tih 12 godina od toliko članarina ispalo..,spominje se Marković koji je još pre 3-4 godine bio zanimljiv da bi i sada ostao na istom mjestu,nivou..Organizacija ,masovnost za pohvalu ,,za 3 godine valjda ćete reci ko je prodan “još”,ili nažalost ostaje priča roditeljima,sajtovima..da ima rada bilo bi i rezultata..nema PL za juniore drugu godinu za redom
Okrenite se po svom dvoristu i vidite gdje su vam kadeti, pioniri a ovih manjih jos manje jer po najmanje vi mozete nekome pametovati.
Lijep tekst nema sta,E sada cemo da vidimo tu pricu o tim klincima i tim velikim brojem menadzera koji su pohodili u predgradje,..Dugo toplo ljeto je pred nama-vrijeme prelaaznog roka i citacemo opet taj tekst u 9.mjesecu i vidjeti ko ce od tih klinaca otici ili ce iz ljubavi prema ST i dalje nastaviti u predgradju….Ne zavaravajte se da je to tako kako vi mislite o tim bajnim transferima..I taj novi Vidic je nestao sa scene igraju samo drugu ligu Slovacke u ekipi u kojoj je on kamandovao odbranom i ekipa je nazalost ispala i iz druge lige..Tako da budite malo ralniji u svemu..Ali podrzavam vas i vasu PRAVDU
Odlično napisan tekst, izuzev jedne stvari, ili bolje rečeno činjenice koja ne stoji. U tekstu je autor napisao, citiram: “… i slušati neartikulisane krike pojedinaca koji su, valjda iživljavajući se na djeci, liječili svoje komplekse”. Naime, svako ko je imao priliku da igra protiv ekipe koju je vodio Pop ili Fleki, imao je priliku upravo da čuje ovo što autor navodi za druge ekipe: neartikulisane krike, i iživljavanje na djeci. Psovanje djeci obično ženskog člana porodice od strane Popa, psovanje sudija, protivnika, samo su dio repertoara ove dvojice gore spomenutih, Ne bih da umanjim sve ono što su treneri u Sport team-u napravili za sve ove godine, i na tome im se mora skinuti kapa, ali i autor ovog teksta može napisati lijep tekst, a da pri tome nikoga ne omalovažava navodeći epitete koji, baš suprotno, krase ovu dvojicu trenera. Model koji primjenjuje Željezničar u radu sa mladim igračima je prepoznat u cijelom regionu i mnogi klubovi tome teže. I na tome im još jednom čestitam.