Kada kažete Iztok Puc, prvo pomislite na rukomet. Pa, na Borac!

Kršni slovenac otišao je sa životne scene jako rano, ali kao i uvijek, oni veliki idu u legendu da žive vječno. Jedan od njih je i Iztok Puc, “bombarder iz Gospodske ulice”, kako mu je tepala plejada jugoslovenskih novinara polovinom 80-ih godina prošlog vijeka.

Nedavno su ga se sjetili u Zagrebu, gdje je dobio bistu, u Sloveniji je ikona, a u Banjaluci, Borcu,…muk. Tek poneki tihi glas sjeti se veličine koja je donosila radost sportskoj Banjaluci, ali i takvih je sve manje.

Jedan od onih koji čuva uspomenu na Puca jeste i Rade Radinković, sportski, prije svega rukometni radnik, koji ga je i doveo u Borac i Banjaluku, kao 17 – ogodišnjeg mladića iz Slovenj Gradeca.

Nije imao oca, pa mu je valjda Rade, onakav kakav jeste umiljat, bio zamjena za sve. I za život, i za karijeru. Nije ga samo mogao otrgnuti iz ralja teške bolesti,a sve bi dao da jeste,.. Tople čorbe Brankice (Radina supruga) utkale su put Puca u sportske veličine, a gdje je god poslije išao pričao je o njima, kao i o Radi, Borcu, Banjaluci, njenim stanovnicima. Nikada nije krio da je postao dio njih, iako to niko i nikada nije tražio od njega. Osvajao je velike medalje u dresu Borca, kada je rukomet bio najpopularniji od njegovog postanka, i kada su igrale najveće zvijezde tog sporta.

Mi vam puštamo dio priče o Iztoku Pucu koji je uradio Magazin Seha lige,a uskoro ćete moći čuti i priču iz Radinih usta, koju će podijeliti sa vama i nama kako je bilo gledati odrastanje legende kakav je nesumnjivo bio  Iztok Puc.