Biti žigolo bilo gdje u svijetu nije ništa spektakularno, ali u Banjaluci…..Gradu za koji važi pravilo da na jednog muškarca dolazi 8 žena. Uz sve predrasude koje nosi ovo podneblje i balkanski mentalitet, biti prodavač ljubavi “nesrećnim damama” u gradu na Vrbasu nije ni malo lak posao!

U razgovoru za naš portal (ime poznato redakciji), a mi ćemo ga zvati Filip, on je podijelio svoja iskustva o tome kako danas radi, i živi.

– Uh, kad se sjetim prvog puta. Ma, ni 100 vijagri mi nije pomoglo da se digne. Pričao sam neke priče, recitovao poeziju, nema šta nisam radio, ali jebati nisam mogao – sa smijehom priča Filip.

– Na svu sreću, imali smo cijelo veče pred sobom. Pa sam i na tom planu proradio, a od “dame” sam dobio i 100 evra bakšiša, uz obećanje da se vidimo kad njen tata ponovo ode na poslovni put. Inače, to je bila ćerka tada veoma moćnog biznismena ,i bila je nezasita u krevetu! Ona me je uvela u posao, preporučila nekim svojim prijateljicama, i od tada radim punom parom. Evo već 9 godina – priča Filip.

Dame startuju njega, a on ima tačnu šemu kako završiti posao, da diskrecija bude zagarantovana.

– Jedno piće, uglavnom od nekih kafića na relaciji Banjaluka -Gradiška, i to je to. Motel, a ponekad i u stanu dame se sve završi. Tada je tarifa puno veća. Inače, sve što se popije, pojede, potroši tog dana, sve ide na račun klijentice. Sat vremena je 250 evra, ali ne pamtim da sam ostao manje od dva sata. Već ujutru u osam časova kreću pozivi, jer muževi odlaze na posao, a nezadovoljne domaćice treba zadovoljiti. Ako dan bude baš onako kako treba isplaniran, desi se da i po tri banjalučanke obradim. Ne bi vjerovali, koliko je nevjerni žena u gradu, hahahahahah – nastavlja svoju priču Filip.

A, mušterija ima svakakvih.

– Od srednjovječnih dama, pa do baka sa 80 godina. Imao sam skoro godinu dana baku u dubokoj starosti, koja je bila vatrena u seksu, a to je sve plaćao njen muž, inače poznati banjalučki advokat, koji nažalost više nije mogao zadovoljiti potrebe svoje supruge. Rođendanske žurke su takođe nepredvidive. Naruči me jedna prijateljica drugoj prijateljici kao iznenađenje, pa me onda “preotme”. Bude i suza, ali na sreću najviše se sve završi sa smijehom i naravno dobrim seksom. Na poklone sam dobio mnogo toga. Ljetovanja, krstarenja, apartman u Budvi, nekoliko automobila, zlata na kile….. – poručuje Filip, koji ni sam ne zna koliko će se još baviti ovim poslom.

– Kada bih mogao, do kraja života, ali biologija uzima svoje. Zaradio sam dovoljno za sebe da mogu danas otići u penziju, ali posao žigola ušao mi je u krv, i tu nema stajanja.

Kako sam kaže, ponekad je išao i van granica, ali uvijek se vraćao na obale Vrbasa.

– Bilo je i evropskih turneja, po dva tri mjeseca. Pogotovo Njemačka, ali uvijek sam se vraćao kući. Ovdje žene kada varaju, varaju sa srcem. Bez pretjerivanja, nema gdje me nije bilo, ali naše žene i u tom činu žele biti “svetice”.

Kada je u pitanju godišnje doba koje je najbolje za posao, Filip i tu ima jasan odgovor:

– 8. mart! Tada cijene idu vrtoglavo gore. Nažalost, to traje samo jedan dan, ali raspodijelim ga na pet dama, koje su spremne na sve.

O svom životu puno ne priča, ali ističe za kraj ove neobične priče:

– Porodica i ovaj posao ne idu zajedno. To je jedini razlog zašto ću prestati biti žigolo. Nisam se ni trudio da ostvarim neku ozbiljniju vezu. U stvari ja sam u vezi svaki dan, hahahahah.

Muževi, 8. mart je pred vratima, iznenadite ljepšu polovinu, jer bi u suprotnom ona mogla iznenaditi vas,…