Editor's Rating

Milan Bundalo, prodavač košpica, kikirikija, sjemenki, sokića i hladne pive bio je prepoznatljiv lik na Gradskom stadionu dugo, dugo… vremena.

Nažalost, odlukom Upravnog odbora FK Borac, od početka sezone nema više ni Milana na Gradskom.

Preko 40 godina nisam propustio utakmicu Borca na Gradskom stadionu! A, 35 godina prodajem “zajebancije”, kako ih ja volim nazvati, ali i raja na stadionu. Eto, došlo je vrijeme da i ja ne dođem na svoj Borac. Teško mi je, nemojte me pitati, kad srce kuca u ritmu Borca cijeli život, ali valjda ovi mlađi znaju bolje svoj posao. Ne bi se ja ljutio ni da sam radio za Borac, ne zasebe, narod me poznaje, voli kupiti moju “zanimaciju”, ali kažu da se ne uklapam u marketing. Ko će znati, možda su i u pravu – više za sebe, nego nama, reče Milan Bundalo, koji je prodajući na stadionu otišao i u penziju.

– I sada bi od svoje penzije dao 10 maraka za Borac. Svaki mjesec! Ja ne mogu više, ali je od srca…..

Kako kaže, 10 godina je radio i na borčevoj bilateralnici prodavajući karte, pa onda trk na stadion, valja se nešto i prodati.

I dok sam radio za Borac kupovao sam godišnju kartu, a ulaz na stadion da prodajem plaćao sam sa šest karata. Nije ni to malo, ali opet kažem prodavalo se, jer naša “raja” je navikla “ljupati” dok Borac gazi – nastavlja priču Milan Bundalo.

– Kad sam počinjao baviti se ovim poslom, pored mene tu su bili čuveni “Alija sa Lauša” i “Babo Saltaga”. Ali prihvatili su me kao svoga, iako je teško bilo šta prodati pored njih, ali oni stari dripci, “sklone se”, pa i meni nešto ostane. Uz Borac sam obišao čitavu bivšu Jugoslavije. Nema gdje nisam prodavao svoje rukotvorine, od “Marakane”, JNA (stadion Partizana), “Poljuda”, “Maksimira”, Ljubljane, Sarajeva. Gdje god sam došao, dobrodošao sam. Eto sad doživi da na Gradski ne mogu, šta ćeš, valjda sudbina – napominje Milan.

A, njegove “zanimacije” da prste poližeš. Sve rađeno u kućnoj radinosti, prženi (ne)slani kikiriki, košpice isto tako, sjemenke bundavine….

– Kad sam otišao na “Marakanu” preko 30.000 gledalaca. Ja onako u sebi “Moj Milane, evo tebi danas para”. Kad ono ćorak! Ponio ja sve u fišecima, traži narod, ja priđem, oni pitaju šta je to. “Kako ćeš mi prodati nešto što ne vidim”. I u pravu su, od tada ja pakujem sve u providne kese, da narod vidi šta kupuje. Nije sramota učiti dok si živ!

A, Milan opet navrati na Gradski. Viđen je na utakmici Željezničar Sport Team – Kozara, ali nije to isto, jer bez Borca nema ni Milana ni njegovih zajebancija.

Marketingu Borca veliki plus za sve do sada, ali moglo se naći mjesta i za Milana Bundala, jer takvih nema puno, on je u stvari unikat…..