Milan Tepić! Neki ga nazivaju modernim Stevanom Sinđelićem zbog herojskih djela, a poginuo je tako što je digao skladište kod Bjelovara 29. septembra 1991. kako ne bi palo u ruke hrvatskog Zbora narodne garde. Bio je jedini narodni heroj u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije, a mnogo ulica širom Republike Srpske i Srbije nosi njegovo ime.

Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara. Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište.

Poslije neuspjelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske.

Odluka koju je donio odvela ga je u legendu. Svojim vojnicima, mladićima za koje je bio odgovoran i kojima je bio oficir, ali i učitelj, održao je kratak govor:

Vojsko, slušajte me dobro! Ne znam koliko ćemo moći još ovako da izdržimo, ustaše će tek žestoko navaliti i nastojati da nas zaskoče. Zato su pažljivi s vatrom i izbjegavaju da udaraju po skladištu, jer ovo što mi imamo ovdje za njih je više nego dragocjeno. Isključivo je moja briga da oni to ne dobiju u ruke, jer možete zamisliti kakva bi to tragedija bila za naš narod. Ovo je moja davna odluka i molim da se ne komentariše. Kad dođe trenutak da se više ne može izdržati i kad dođe muka do oka, tražiću da se udaljite na pristojnu udaljenost od glavnog objekta. Dakle, ne zamjerite mi ako sam negdje prema nekom od vas pogriješio, ali hoću dvije stvari da uradim uz vašu pomoć: da ustašama ne dam Bedenik i da vi ostanete živi. Neka neko od vas sačuva ovaj moj ratni dnevnik. Voljno i zbogom, junaci moji!”

Njemu u čast, ispjevana je i pesma “Oj Tepiću, novi Sinđeliću”,…