Nevjerovatna fudbalska priča viđena je proteklog vikenda na banjalučkom derbiju Regionalnog Zapada u kojem su snage odmjerili Lauš i Karanovac.

Na klupi domaćina sjedi Miladin Matić. Na prvi pogled ništa neobično, tako je već godinama, decenijama. Kade, kako ga od milja zovu prijatelji, živi za fudbalski Lauš, ali bukvalno živi,…

Pažnju nam je privukao poveći, još uvijek svjež, nesrastao hirurški rez na arterijama vrata. Čini se kako se utakmica rasplamsava, tako se i rana na Kadinu vratu povećava, na licu se vide posljedice svježe operacije.

Potvrdio nam je da svježa rana posljedica složene operacije krvnih sudova koji su bili gotovo potpuno začepljeni. Na pitanje da li je svjestan da je izlaganjem klupi nekoliko dana poslije hirurškog zahvata na najosjetljivijem nervnom sistemu kanala  koji ”vode” ka mozgu, Kada kao iz topa odgovora:

–  Manji je rizik sjediti na užarenoj trenerskoj klupi  sa otvorenim ranama, nego prije hirurškog zahvata sa začepljenim ”žilama kucavicama”.  Znam da je opasno, pogotovo prvih dana biti izložen infekcijama, ali kako da ne budem ovdje, pa vidite da su tribine pune.

Da li to znači da je fudbal ispred zdravlja i života?

– Tako nekako, ali teško bi podnio derbi kod kuće, fudbal i Lauš su moja ljubav iz mladosti i tako će ostati dok živim. Nemojte molim vas ovo objavljivati, nisam ja za medije. Bilo je i gorih slučajeva, mi smo mali klub, nama ne treba publicitet. Šta bi jadan radio kod kuće, a ovdje “zemlja gori” – ističe Miladin Matić.

Nismo ga poslušali, ne zbog toga da ova priča ne ugleda svjetlost dana, već iz razloga što je fudbal, i to onaj “mali” odnio pobjedu nad svim zlima. Miladin nije pobijedio, utakmica je završena 0:0, ali kao da jeste!

Kade je tipični ”Laušaner” i zato ga cijene, poštuju i vole na ”Laušanerski” način. Šta je život u poređenju sa derbijem na banjalučkom ”Hajberiju”.

Na Laušu vole heroje, Miladin je jedan od njih, a fudbal i ”Lauš” su ispred života, jer to i jeste život,….