Moram da napomenem da je u Banjaluci kafana mjesto svih događanja, ali i davanja dijagnoze o banjalučkom sportu.

Fenomen zvani RK Borac

Sjedeći preko Vrbasa, u kafani Milenka Rosića, u društvu sportskog novinara Tome Marića, i pričajući o zbivanju i događajima u banjalučkom sportu, došao sam na ideju da pokušam da u nastavcima opišem razvoj Rukometnog kluba Borac, ali sa isključivo istinitim činjenicama.

Još pretprošle godine je jedan poznati sportski novinar iz susjedne države tražio od mene da mu u nekoliko nastavaka napišem fenomen zvani RK Borac. Ja sam to odbio jer bi iznošenje činjenica o tom fenomenu, kako ga je on nazvao, za nekoga bilo dobro, ali za nekoga i bolno, jer bi se doznalo šta se sve u Borcu radilo.

U FK Borac po zadatku

Ali, ne samo u rukometnom, već i u fudbalskom Borcu. Ja sam po zadatku bio u FK Borac, i to u ratnom periodu, i tada smo od mogućih deset osvojili devet bodova, uz gol razliku 9:1. Za ta dva mjeseca sam, zahvaljujući pokojnom bokseru Radovanu Bisiću, upoznao kompletno fudbalsko podzemlje tadašnje SR Jugoslavije. Mogao bih o tom dvomjesečnom boravku napisati knjigu o mafijaškim poslovima. Zaključio sam tada da se fudbalske utakmice u SRJ igraju do srijede, a da je vikend zabava za bogate.

Tada sam zamolio onog istog visokog političkog rukovodioca koji me je privremeno i postavo na to mjesto, da me razriješi te dužnosti. Rekao sam mu da mi se još živi i da moram othraniti i školovati dvoje maloljetne djece. Pri tom sam mu i objasnio neke stvari, pa je on prihvatio moje obrazloženje.

“Razlaz” sa Borom Đakovićem

Slična situacija je bila i u Košarkaškom klubu Borac Incel. I tu sam proveo kratko vrijeme, a dosta mi je pomogao tadašnji generalni sekretar sarajevske Bosne, poznati Vule. Otišao sam jer smo se Boro Đaković i ja razišli zbog raspodjele nova. Zhvaljujući već spomenutom Vuletu, mom dobrom prijatelju, obezbijedio sam ogroman novac za KK Borac, a čak sam uspio da prebacim preko 200.000 DM u Slatinu, za gradnju sportske klinike Dr Nebojše Popovića. Na žalost, ona se, zbog početka ratnih dejstava u BiH, nije tada izgradila.  Inače, sukob između mene i pojedinih košarkaških radnika nastao je zbog toga što je Boro Đaković “Sirano” na svoju ruku počeo da dovodi košarkašem prije svih Hamida Frljka, i daje im ogromne pare. Ja sam bio protiv toga i napustio sam klub kojeg je, po političkoj liniji, preuzela Banjalučka pivara.

“Dafina” banka

Imao sam i dogovor sa vlasnicom “Dafina” banke, ali posao nismo završili do kraja, sve zbog “bolesnih” košarkaških radnika, pa i nije nikakvo čudo što nisu uspjeli kao klub.

Početkom rata u Banjaluci je bio i Nikola Plećaš, na dogovoru da preuzme klupu KK Borac. Nije bilo dogovora jer, očigledno, Nikola Plećaš je snimio situaciju, i vido sa kojim i kakvim bi on to košarkaškim “bolesnicima” radio!

Nastavak slijedi

Slijedi nastavak o Rukometnom klubu Borac u vrijeme kada sam bio prvi operativac u klubu, počevši od toga ko je sve bio predsjednik, ko su bili treneri i igrači, kako su tekli prelazni rokovi i drugo…

Ovo je samo uvod u sljedeće nastavke koje ću objaviti na sajtovima Sport DC i PravdaBL, ukoliko urednik Pravde to bude smio objaviti pošto taj portal koriste socijalisti, a kontroliše Goran Selak iz SPRS.

Nastaviće se……