Vinko Marinović je postao drugi trener sa prostora Republike Srpske koji se okitio titulom u Premijer ligi BiH. Prije njega, to je učinio samo Vlado Jagodić sa Borcem (2011.). Istina, Srbi su se kitili sa titulom i u Trebinju (Mile Jovin) i Modriči (Slaviša Božičić), ali oni spadaju u kategoriju trenera iz Srbije, pa je uspjeh Marinovića u Zrinjskom zaista podvig. U intervju Marinović je analizirao sezonu, ali se okrenuo i narednim izazovima.
Da li je titula sa Zrinjskim iznenađenje?
– Nije. Lagao bih ako bi rekao da se nismo nadali. To je bio cilj od početka sezone, pogotovo od polusezone. Prelazni rok je odrađen kvalitetno. Iako smo imali možda i najteži raspored ovog proljeća, prvi smo prošli kroz cilj, jer smo imali širinu u ekipi, koja je bila presudna za ovaj uspjeh.
U jednom trenutku i vaša pozicija bila je pod upitnikom?
– Bilo je to pred derbi sa Željezničarom. Na sreću, dobili smo 2:1, ali ko zna šta bi bilo da je bilo drugačije. To je bio prelomni momenat u ovoj sezoni. Istina, meni niko nije iz kluba postavio bilo kakav ultimatum, ali osjećalo se to u zraku. Vjerovatno bih i ja povukao neke poteze da smo izgubili, ali na sreću bilo je drugačije.
Slijede kvalifikacije za Ligu šampiona. Šta mogu “plemići” u Evropi?
– I meni je istekao ugovor sa krajem sezone. Prvo treba da vidimo hoće li biti nastavka saradnje. Ako se dogovorimo, priča je da se baziramo na igrače iz regije, odnosno ovih prostora. Biće i odlazaka, ali to je prirodan proces u fudbalu, ali da bismo ostavili neki trag u Evropi, ova ekipa mora se pojačati, i to značajno.
Da li je dovođenje Gorana Zakarića iz Širokog bio pun pogodak, jer ste radili sa njim još dok ste bili zajedno u Kozari?
– Ma, on je dokazan igrač, i veliko ime na našim prostorima. Imao je malu krizu, ali kako je prvenstvo odmicalo, bio je čovjek odluke, koji je postigao neke presudne golove. Puno je pomogao da uzmemo titulu, ali opet se vraćam na početak, kolektiv je bio taj koji je Zrinjskom donio titulu, a on je bio samo jedan zavrtanj u toj mašini.
Kako gledate na Borac? Tvrdili ste i ranije da Banjalučani mogu do opstanka i veoma su blizu tome?
– Da, i ne samo to, evo prilike da Banjaluka ima dva premijerligaša. Pored Borca, tu je i Krupa. Ako bude tako, i ja ću onda dva puta u Krajinu. Šalim se, naravno. Ipak, sačekajmo rasplet, jer nekada je najteže uraditi ono što od tebe svi očekuju.
Da li je učenik nadmašio učitelja, odnosno da li ste vi ovom titulom nadmašili Vladu Jagodića?
– Ne gledam ja to tako. Meni je Jagodić bio trener u Laktašima, ali ako bi morao reći ko mi je učitelj, onda bih izabrao Dragana Jovića. Od njega sam pokupio najviše dok sam mu bio pomoćnik u Borcu. A, ako poredimo uspjehe… Teško je to reći, jer i jedan i drugi rezultat je velik. To bi možda mogao biti i nauk šefovima u klubovima da malo više vjeruju vlastitim kadrovima.
Bili ste trener u gradskom derbiju sa Veležom. Barem za sada više ga neće biti, jer su se “rođeni” preselili u niži rang takmičenja. Imaju li te utakmice posebnu dimenziju?
– Imaju, pogotovo one pod “Bijelim brijegom”, jer i jedni i drugi smatraju to svojim domom. Na sreću, još nisam osjetio gorčinu poraza, u tri utakmice dva puta sam slavio i jednom igrao neriješeno, ali nije svejedno, jer ta utakmica određuje dalju sudbinu. Naravno da će Mostaru nedostajati gradski derbi, ne samo gradu, već i cijeloj BiH. Veležu želim da se što prije oporavi, jer to je veliki klub i zaslužuje da igra značajnu ulogu u Premijer ligi BiH.
Stanovnik ste Mostara. Grad i 21 godinu poslije rata je podjeljen. Kako je danas živjeti u njemu?
– Uh, teško pitanje. Na svakom koraku osjete se ožiljici rata, ali teško mi je da bilo šta kažem na tu temu. Nisam ja političar, već sportista, ali da može i mora bolje, to svakako.
Zajedno sa vama slavi i Crvena zvezda titulu u šampionatu Srbije. Hoće li se Marinović vratiti na Marakanu na velika vrata?
– Da, ja sam Zvezdaš od glave od pete. Najljepše trenutke igračke karijere proveo sam u crveno-bijelom dresu. Imam želju da jednoga dana sjednem na klupu Zvezde. Ali, teško je to reći u ovom trenutku kada. Ko to zna, ali šansa će se već ukazati. Život je čudo, i ponese te kada se najmanje nadaš. Pa i moj dolazak na Marakanu gledam tako.
“Narodne novine”
Nema komentara