Vin­ko Ma­ri­no­vić je pos­tao dru­gi tre­ner sa pros­to­ra Re­pu­bli­ke Srpske ko­ji se oki­tio ti­tu­lom u Pre­mi­jer li­gi BiH. Pri­je nje­ga, to je uči­nio sa­mo Vla­do Ja­go­dić sa Bor­cem (2011.). Is­ti­na, Srbi su se ki­ti­li sa ti­tu­lom i u Tre­bi­nju (Mi­le Jo­vin) i Mo­dri­či (Sla­vi­ša Božičić), ali oni spa­da­ju u ka­te­go­ri­ju tre­ne­ra iz Srbi­je, pa je us­pjeh Ma­ri­no­vi­ća u Zrinj­skom za­is­ta po­dvig. U intervju Ma­ri­no­vić je ana­li­zi­rao se­zo­nu, ali se okre­nuo i na­re­dnim iza­zo­vi­ma.

Da li je ti­tu­la sa Zrinj­skim izne­na­đe­nje?

– Ni­je. La­gao bih ako bi re­kao da se ni­smo na­da­li. To je bio cilj od po­čet­ka se­zo­ne, po­go­to­vo od po­lu­se­zo­ne. Pre­la­zni rok je odra­đen kva­li­te­tno. Iako smo ima­li možda i naj­teži ra­spo­red ovog pro­lje­ća, prvi smo pro­šli kroz cilj, jer smo ima­li ši­ri­nu u eki­pi, ko­ja je bi­la pre­su­dna za ovaj us­pjeh.

U je­dnom tre­nut­ku i va­ša po­zi­ci­ja bi­la je pod upi­tni­kom?

– Bi­lo je to pred der­bi sa Želje­zni­ča­rom. Na sre­ću, do­bi­li smo 2:1, ali ko zna šta bi bi­lo da je bi­lo dru­ga­či­je. To je bio pre­lo­mni mo­me­nat u ovoj se­zo­ni. Is­ti­na, me­ni ni­ko ni­je iz klu­ba pos­ta­vio bi­lo ka­kav ul­ti­ma­tum, ali osje­ća­lo se to u zra­ku. Vje­ro­va­tno bih i ja po­vu­kao ne­ke po­te­ze da smo iz­gu­bi­li, ali na sre­ću bi­lo je dru­ga­či­je.

Sli­je­de kva­li­fi­ka­ci­je za Li­gu šam­pi­ona. Šta mo­gu “ple­mi­ći” u Evro­pi?

– I me­ni je is­te­kao ugo­vor sa kra­jem se­zo­ne. Prvo tre­ba da vi­di­mo ho­će li bi­ti nas­tav­ka sa­ra­dnje. Ako se do­go­vo­ri­mo, pri­ča je da se ba­zi­ra­mo na igra­če iz re­gi­je, odno­sno ovih pros­to­ra. Bi­će i odla­za­ka, ali to je pri­ro­dan pro­ces u fu­dba­lu, ali da bi­smo os­ta­vi­li ne­ki trag u Evro­pi, ova eki­pa mo­ra se po­ja­ča­ti, i to zna­čaj­no.

Da li je do­vo­đe­nje Go­ra­na Za­ka­ri­ća iz Ši­ro­kog bio pun po­go­dak, jer ste ra­di­li sa njim još dok ste bi­li za­je­dno u Ko­za­ri?

– Ma, on je do­ka­zan igrač, i ve­li­ko ime na na­šim pros­to­ri­ma. Imao je ma­lu kri­zu,  ali ka­ko je prven­stvo odmi­ca­lo, bio je čo­vjek odlu­ke, ko­ji je pos­ti­gao ne­ke pre­su­dne go­lo­ve. Pu­no je po­mo­gao da uzme­mo ti­tu­lu, ali opet se vra­ćam na po­če­tak, ko­le­ktiv je bio taj ko­ji je Zrinj­skom do­nio ti­tu­lu, a on je bio sa­mo je­dan za­vrtanj u toj ma­ši­ni.

Ka­ko gle­da­te na Bo­rac? Tvrdi­li ste i ra­ni­je da Ba­nja­lu­ča­ni mo­gu do op­stan­ka i ve­oma su bli­zu to­me?

– Da, i ne sa­mo to, evo pri­li­ke da Ba­nja­lu­ka ima dva pre­mi­jer­li­ga­ša. Po­red Bor­ca, tu je i Kru­pa. Ako bu­de ta­ko, i ja ću on­da dva pu­ta u Kra­ji­nu. Ša­lim se, na­ra­vno. Ipak, sa­če­kaj­mo ras­plet, jer ne­ka­da je naj­teže ura­di­ti ono što od te­be svi oče­ku­ju.

Da li je uče­nik na­dma­šio uči­te­lja, odno­sno da li ste vi ovom ti­tu­lom na­dma­ši­li Vla­du Ja­go­di­ća?

– Ne gle­dam ja to ta­ko. Me­ni je Ja­go­dić bio tre­ner u La­kta­ši­ma, ali ako bi mo­rao re­ći ko mi je uči­telj, on­da bih iza­brao Dra­ga­na Jo­vi­ća. Od nje­ga sam po­ku­pio naj­vi­še dok sam mu bio po­mo­ćnik u Bor­cu. A, ako po­re­di­mo us­pje­he… Te­ško je to re­ći, jer i je­dan i dru­gi re­zul­tat je ve­lik. To bi možda mo­gao bi­ti i na­uk še­fo­vi­ma u klu­bo­vi­ma da ma­lo vi­še vje­ru­ju vlas­ti­tim ka­dro­vi­ma.

Bi­li ste tre­ner u grad­skom der­bi­ju sa Ve­ležom. Ba­rem za sa­da vi­še ga ne­će bi­ti, jer su se “ro­đe­ni” pre­se­li­li u niži rang ta­kmi­če­nja. Ima­ju li te uta­kmi­ce po­se­bnu di­men­zi­ju?

– Ima­ju, po­go­to­vo one pod “Bi­je­lim bri­je­gom”, jer i je­dni i dru­gi sma­tra­ju to svo­jim do­mom. Na sre­ću, još ni­sam osje­tio gor­či­nu po­ra­za, u tri uta­kmi­ce dva pu­ta sam sla­vio i je­dnom igrao ne­ri­je­še­no, ali ni­je sve­je­dno, jer ta uta­kmi­ca  odre­đu­je da­lju su­dbi­nu. Na­ra­vno da će Mos­ta­ru ne­dos­ta­ja­ti grad­ski der­bi, ne sa­mo gra­du, već i ci­je­loj BiH. Ve­ležu želim da se što pri­je opo­ra­vi, jer to je ve­li­ki klub i za­služuje da igra zna­čaj­nu ulo­gu u Pre­mi­jer li­gi BiH.

Sta­no­vnik ste Mos­ta­ra. Grad i 21 go­di­nu po­sli­je ra­ta je po­dje­ljen. Ka­ko je da­nas ži­vje­ti u nje­mu?

– Uh, te­ško pi­ta­nje. Na sva­kom ko­ra­ku osje­te se ožilji­ci ra­ta, ali te­ško mi je da bi­lo šta kažem na tu te­mu. Ni­sam ja po­li­ti­čar, već spor­tis­ta, ali da može i mo­ra bo­lje, to sva­ka­ko.

Za­je­dno sa va­ma sla­vi i Crve­na zvez­da ti­tu­lu u šam­pi­ona­tu Srbi­je. Ho­će li se Ma­ri­no­vić vra­ti­ti na Ma­ra­ka­nu na ve­li­ka vra­ta?

– Da, ja sam Zvez­daš od gla­ve od pe­te. Naj­lje­pše tre­nut­ke igra­čke ka­ri­je­re pro­veo sam u crve­no-bi­je­lom dre­su. Imam želju da je­dno­ga da­na sje­dnem na klu­pu Zvez­de. Ali, te­ško je to re­ći u ovom tre­nut­ku ka­da. Ko to zna, ali šan­sa će se već uka­za­ti. Život je ču­do, i po­ne­se te ka­da se naj­ma­nje na­daš. Pa i moj do­la­zak na Ma­ra­ka­nu gle­dam ta­ko.

“Narodne novine”