Krojačka radnja “Loredana” jedino je mjesto u Vlasenici na kojem mušterije mogu da potkrate ili suze pantalone, zamijene rajsferšlus, sašiju haljinu ili drugu odjeću.

Radnja je nazvana po vlasnici Loredani Nikoleti Đokić, majstoru krojačkog zanata, koja je to umijeće stekla školujući se u rodnom gradu Baja Mare, središtu rumunske pokrajine Maramureš.

Ljubav prema krojenju Loredana je stekla još kao djevojčica, igrajući se sa lutkama, čije je haljinice sama krojila.

Već tada, ona je shvatila da je krojački zanat upravo ono čime želi da se bavi u životu.

U Rumuniji je upoznala momka iz Vlasenice Dragomira Đokića, zaljubila se i odlučila da svoju budućnost veže za Dragomira i ovo mjesto.

– Ovdje sam došla 2001. godine. U početku je bilo teško jer sam morala mnogo da naučim, ali kada se radi iz ljubavi – problemi se lakše savladavaju. Sada sam majka dvoje školaraca i radim posao koji volim – ističe Loredana za Srnu.

Prije tri godine otvorila je radnju. U početku, mušterijama su bili interesantni njen neobičan akcenat, ljubaznost i radni maniri, koji ovom podneblju baš i nisu svojstveni.

– Bilo je i neobičnih pitanja i smiješnih situacija, ali veoma brzo ljudi su se navikli na mene, a i ja na njih. Sada se osjećam kao prava Vlaseničanka – navodi Loredana.

Ona šije i svečane haljine, maturske toalete, radne mantile, pa čak i narodne nošnje.

– Ljetos sam skrojila dvije unikatne nošnje koje su završile u Kanadi – napominje Loredana.

U Vlasenici, kao i u drugim manjim sredinama, stare zanatske i trgovačke radnje u sve većoj mjeri nestaju, a potiskuju ih prodavnice sa modernom i jeftinom robom, kafići, kladionice i poslastičarnice.

Većina zanata polako odlazi u zaborav jer niko ne želi da se bavi time, a i kupovna moć natjerala je mnoge da stave katanac na svoje radnje. I Loredana je toga svjesna.

– Danas je teško opstati u ovom poslu. Tehnologija polako potiskuje radnu snagu, a tekstilna industrija odumire – kaže ona.

Loredana se ipak nada da će u njenoj radnji u Vlasenici još dugo biti posla.

“Srna”