Draško Knežević od ljetos je prvotimac Zrinjskog. 23-ogodišnji plejmejker promjenio je nekoliko klubova do sada, počeo je u banjalučkom Alfomu (do 2011), potom slijede dvije godine u Mladosti iz Mrkonjić Grada, pa dve sezone u dresu Igokee, povratak u Mrkonjić Grad, i na kraju Mostar.

– Kao klinac sam trenirao fudbal i to je bila moja prva ljubav. Međutim imao sam  problema sa koljenom i na preporuku doktora morao sam odustati. Nakon nekoliko godina kada sam sazreo, otac  me je pitao da li bi probao da treniram košarku, iz radoznalosti sam otišao na trening i od tog trenutka se zaljubio u sport pod obručem – započinje za naš portal priču Draško, napominjući da je uvijek podršku imao u roditeljima, a evo sada i u vjerenici Sofiji.

Bez predrasuda priča o Mostaru, kao sredini u kojoj se može sasvim normalno živjeti.

Dobro sam se snašao. Ljudi su me odlično prihvatili, a to je najvažnije. Igramo dobro, ali bez nekog velikog opterećenja. Idemo iz utakmice u utakmicu. Priželjkujemo i vjerujemo da imamo snage da dođemo do cilja, a to je Lige 6.

Igrao si i za Igokeu dvije sezone?

Uh, to želim što prije da zaboravim! Mislim da nisam dobio pravu šansu u tom klubu. Svaka čast svima u Laktašima i neka im je srećno, ali što dalje od mene…. Jedna od najboljih mojih utakmica bila je protiv Hapoela Jerusalima u Evro kupu kada sam prvi i poslednji put dobio pravu šansu u Igokei. Najbolja zato što je bila protiv najboljeg protivnika. Tu sam ubacio 11 poena i igrao na visokom nivou, ali to je bila jedina prilika za dvije godine. Premalo,..

Iako imaš 23 godine, dugo si u košarci. Kako vidiš kvalitet juče, danas?

–  Regionalna ABA liga je dobra. Od svih mojih seniorskih sezona što sam igrao BiH ligu, Ove sezone je najkvalitetnija liga. Smanjen je broj klubova, a samim tim se i kvalitet povećao.

Pratiš li dešavanju u košarkaškoj Banjaluci?

Pratim Borac. I koliko vidim na dobrom su putu da se vrate tamo gdje pripadaju, a to je sami vrh bh košarke. Trener Božić i momci rade sjajan posao.

drasko-1

Alfom?

Želio bih samo da se zahvalim svima iz mog matiČnog kluba šampion Alfom gdje sam naučio veliki dio svega što sada znam. Iskoristio bih priliku i pozdravio direktora kluba Sašu Krejića. Posebno moram  da naglasim da sam veliko iskustvo stekao igrajući basket u “Đinar areni” u banjalučkom naselju “Borik”, ma koliko god to nekome smiješno zvučalo. Arena danas propada. Sramota! Nevjerovatno da grad poput Banjaluke ne može je renovirati.  

U mlađim selekcijama bio si i reprezentativac BiH ?

– Igrao sam za kadetsku reprezentaciju BiH.  Prošao u prvih 12 i trebali smo ići na Evropsko prvenstvo u Portugal, ali savez nije imao para. Nažalost, to je naša stvarnost i onda se pitamo gdje nam nestanu talenti.

Imaš li idola?

– Iskreno nemam. Ali Sale Đorđević je jedan od omiljenih igrača. Možeš li igrati na poziciji pleja, a da se nediviš takvom igraču. Danas sve to sjajno prenosi i na selektorskom planu u Srbiji.

Da li je došlo vrijeme da se okušaš negdje van granica BiH ?

Volio bih da probam u nekoj malo jačoj ligi, zašto da ne? Ali polako, vidjećemo sve, najvažnije da sada igram dobro.