U domovima Banjalučana koji Uskrs proslavljaju po Gregorijanskom kalendaru, u nedelju, nakon višenedeljnog posta, biće postavljena svečana mrsna trpeza. Obišli smo danas na Veliki četvrtak Banjalučku tržnicu na koju se slilo mnoštvo kupaca, a nas je interesovalo kako se naši sugrađani pripremaju za veliki praznični dan. Kupuje se i prodaje sve od mesa, jaja, ribe, šunke, kukuruznog i pšeničnog brašna, heljde, sira povlaka,  kajmaka, boja i naljepnica za ukrašavanje jaja, a bogami nudi se i mnogo lijepog voća i povrća.

Kupci viču, e baš svega ima samo da su nam novčanici deblji, lakše bi se disalo i veselije bi ovaj naš praznik dočekivali.

Ponuda je bogata, prodavci pored domaćih jaja, šunke, kobasice nude i, slobodno možemo reći, umjetničke radove strpljivih i vještih domaćica, koje po tradicionalnim običajima svojih baka ili svojim umjetničkim izrazom ukrašavaju jajau raznim slikarskim, ali i svakakvim drugim tehnikama samo da budu jedinstveni i primjećeni.

Obiljžje ovog velikog Hrišćanskog praznika su svakako šarena jaja. U tradiciji mnogih naroda, kao i u našem, odavnina simbolika šarenih jaja vezuje se za novi početak, napredak i radost novog života, imaju ulogu čuvarakuće i zaštitnika ukućana. Čuli smo od kupaca i prodavaca da priprema porodične uskršnje trpeze predstavlja poveći novčani izdatak. Cijena kilograma ribe koja je obavezna za veliki petak je za 30-40 posto veća nego prošle godine, a kreće se od 8 pa do 40 maraka zavisno od vrste po kilogramu. Pa vrijedi ona narodna ko manje ima lošiju ribu će i jesti, ali svima je važno da na trpezi ribe ima…

Po riječima prodavaca cijene su malo više u odnosu na prošlu godinu. Kupaca ima, prodaja ide, ljudi kupuju, neko više neko manje, svi u okviru svojih mogućnosti. Nije to sve skupo, nego se nema para, često je ponavljan i ustaljen komentar prolaznika.

Po svemu sudeći ekonomske prilike svakako će imati uticaja na ovogodišnje obilježavanje najvažnijeg hrišćanskog praznika, Uskrsa. Ukoliko nismo nešto uštedjeli predhodnih mjeseci, lako je moguće da će nam zeko u svojoj velikoj korpi zagubiti poneki poklončić  ili će nam možda  na trpezi izostati neka od namirnica.

Sve u svemu naš narod teži da obilježi Uskrs kako dolikuje, u duhu tradicije  i na način kako su to radili naši stari. Osjeća se praznično raspoloženje, pa sad ako nam prilike već i ne dozvoljavaju da praznik obilježimo kako smo to navikli i radili u prethodnim godinama, stezati kopču na kaišu narednih mjeseci zarad neprocenjivih dječijih osmijeha kao i širenja prazničnog duha i poruke praznika i nije neka šteta. Nema para koje mogu da  zamijene prave duhovne i porodične vrijednosti!

Navratili smo do hipermarketa “Tropic”, i sve ukazuje da je praznik pred nama, a korpe potrošača sadrže na desetine različitih artikala, a svi opet kukaju kako je teško i skupo, ali eto Uskrs je pa se  i mora i treba dostojanstveno obilježiti. Nas kafom počastiše dvije lijepe djevojke koje u narodnim nošnjama koju reklamiraju nekog proizvođača kafe. Još nam i ofarbano jaje dadoše. Kuvaju kafu na šporetu koji na starinski podsjeća i dijele jaja, kafu i osmijehe, a meni su osmijesi bili najdrži….

Vidasav Đurđević