Mile Kovačević već 12 godina vlada fudbalom Republike Srpske, i za to vrijeme napravio je nekoliko transformacija, sa kojima je uspio sačuvati vlast, sve do poslednjih mjesec dana, kada su se protiv njega digli, svi, klubovi, delegati Skupštine FSRS, pa i članovi Izvršnog odbora.

Tužno je, ali istinito da Kovačević više nemože, niti smije otići do Laktaša kao predsjednik FSRS, jer za to nema odobrenje ostalih članova Vlade, kao niti za bilo kakvu odluku, pa i tome treba li WC papira u kancelarijama u Aleji Svetoga Save u Banjaluci. Jednostavno, izgubio je ono što je brižljivo stvarao godinama, okruženje u koje je imao povjerenje. Danas mu izuzev nekoliko poltrona koji ga ubjeđuju da je najbolji, da je nepobjediv, da će vladati još godinama, svi okreću leđa.

U srpskoj novinarskoj terminologiji Mile Kovačević je poznat kao “vožd iz Žeravice”. Taj nadimak su mu dali novinari, koji su i sami danas se okrenuli protiv vožda, a on se trudio da opravda taj nadimak, pa je poletio u zagrljaj Dini Begiću.

Danas je Mile Kovačević beg iz Sarajeva? Kako?

Za 12 godina vladavine fudbalom Srpske, uništio je paralelene odnose sa Fudbalskim savezom Srbije. Republika Srpska bez izuzetka navija za “orlove”, jedino takvo mišljenje ne dijeli Kovačević. Čak ni pionirske ili ciciban selekcije Srpske više ne idu u Srbiju na turnire, već se lomataju po trećerezrednim turnirima u Češkoj, nerazumnim gostovanjima u Bugarskoj, kada nas je domaćin najavio kao reprezentaciju grada Banjaluka! Iako je još 2013. godine imenovao Željka Buvača za selektora A reprezentacije RS, za šest godina Buvač nikada nije došao u priliku da odredi sastav, i od toga je bio miljama daleko, upravo najviše zahvaljujući Kovačeviću, koji je slijepo slušao direktive iz Sarajeva, svjestan toga, da će to sve jednom naplatiti….

Ko je branio Kovačeviću i FSRS da organizuje revijalnu utakmicu A tima sa npr. novinarima, ili nekim klubom slavljenikom, a nije da ih nije bilo. Ko je branio Kovačeviću da zvanična delegacija FSRS prisustvuje utakmicama Srbije. Sportski centar u Staroj Pazovi, raj za fudbalere, mogao je i morao biti baza reprezentativnim selekcijama Srpske, dok ne budemo imali svoj. U Pazovi kažu, rado bi ugostili sve selekcije RS, ali nikada niko nam se nije obratio, jer oni prave ručak dnevno za 200-injak osoba, i još 20-a po jednoj selekciji ne bi pravilo problem, a sve plaća FS Srbija.  Međutim, kako da naše selekcije idu u Pazovu, kada predsjednik FSRS nikada nije bio na Terazijama!

FS Srbije smatra svojim neprijateljima samo iz jednog razloga, što su oni bili bliži nekada Drašku Iliću, potom Petru Jeliću, a sada Vici Zeljkoviću i Mladenu Krstajiću. Da li se Mile Kovačević ikada zapitao zašto je to tako, i ima li do njega ikakve odgovornosti, ili su svi gore nabrojani  “blentavi”, zajedno sa Kokezom, nekada Toletom Karadžićem……

Onda kao šlag na tortu izašla je skandalozna izjava Kovačevića kako će u hipotetičkom meču između Srbije i BiH on biti “zmaj”. Ima pravo na takav odgovor, ali ne kao predsjednik FSRS. I već tada je trebala biti pokrenuta inicijativa za njegovom smjenom.

Na poslednjoj Skupštini FSRS na kojoj se hvali kako je dobio podršku, na pitanje Željka Dubravca, delegata Skupštine ispred PFS Banjaluka, zašto su toliko loši odnosi sa Srbijom, Kovačević je odgovorio:

– Istina, imao sam poziv iz FS Srbije, međutim, taj isti dan imao sam i Izvršni odbor FSBiH. Bliža mi je Zenica – poručio je Kovačević.

Dubravac nije mogao to prećutati, ustao je i napustio Skupštinu uz riječi: “Onda vi niste moj predsjednik”!

Zašto su ćutali ostali delegati, najbolje znaju oni sami, ali očigledo da im je došlo iz “dupeta u glavu”.

A, sve te Kovačevićeve izjave i odjednom silna ljubav prema BiH nisu ni malo slučajni, već priprema za ono što je trebalo uslijediti naredne godine. Mile je takvim izjavama talasao javnost u Srpskoj, a kupovao sebi mjesto u Sarajevu, jer federalni mediji su sa velikim publicitetom dočekivali njegove skandalzone izjave, pripremajući svoju javnost na činjenicu da će u Sarajevo konačno doći Srbin koji nema rezervnu državu!

Pakt Kovačević – Begić nije od juče, on traje već četiri godine, baš kao što je i trajao rat, u mandatu prije, takođe pune četiri godine, možda i koji mjesec više. Međutim, ratne sjekire vrlo brzo su zakopane, jer je presudio interes, onaj u valuti! Javna je tajna da srpski članovi IO imaju po 2.000 evra mjesečno za klimanje glavom, dok Kovačević iz Sarajeva donosi 30.000 evra mjesečno, da bi FSBiH donosio ključne odluke, i da nema opstrukcije Srba. Zato iz budžeta FSBiH koji je oko 25.000.000 KM, u FSRS se prelije “bijednih” između 200 i 300 hiljada M, isto onoliko koliko Mile dobije u svoj džep.

Rezultati tog rada nažalost su vidljivi na svim frontovima. Infrastruktura u Srpskoj je u katastrofalnom stanju, dok se u Federaciji gradi na sve strane. Poslednja odluka možda najviše pokazuje kako razmišlja Kovačević i njegovi sateliti u Izvršnom odboru FSBiH, koji su jednoglasno usvojili da se iz budžeta Saveza finansira postavljanje krova na istočnoj tribini stadiona “Grbavica”, baš kao što je i sagrađena od zajedničkih para. Biće lijepa Grbavica, ali mi postavljamo pitanje, zašto nije postavljen krov na Istoku Gradskog stadiona u Banjaluci? I kakve koristi ima FSRS od takve odluke? Izuzev toga što je na račun Kovačevića leglo 30.000 KM, i tako mjesec za mjesecom….

Ironija je nastavljena i poslednjim dešavanjima unutar FSRS. Kovačević je tražio pravnu pouku o tome da li se može smjeniti od FSBiH, bez ičije saglasnosti, a to nije tražio od Pravne komisije FSRS!? Sramotno!

On još jedino uporište ima u Sarajevu, i jasan plan, da nekako prebrodi ovu godinu u FSRS, kako bi zasjeo na predsjedničku funkciju u Sarajevu umjesto Dine Begića. Ništa se u suštini ne bi promjenilo, i dalje bi Begić gospodario fudbalom BiH, a Kovačević bi povećao mjesečnu maržu u svoj džep, dok bi fudbal Republike Srpske tonuo u beznađe.

Tako je Kovačević napravio pakt sa Begićem da Prvu ligu Republike Srpske utopi u zajedničku, i tome da doda još dvije druge lige pod krovom u Sarajevu. Entitetima bi ostale mrvice, odnosno regionalne i područne lige. Plan koji vodi FSRS u nestanak. Možda iz fotelje u Sarajevu ne izgleda tako, ali suština priče je jasna.

Međutim, promjene su evidentne, tako da će želje Mile Kovačevića ostati samo mrtvo slovo na papiru, jer u tu fotelju nikada zasjesti neće, a silno ju je želio….

Kako god bilo, politka “crven fesić nano, joj nanice”… nije prošla. Fudbalski radnici u Republici Srpskoj na vrijeme su se osvijestili i poslaće Kovačevića na smetljište fudbalske istorije, tamo gdje mu je i mjesto…..