Miloš Degenek ima poprilično nezavidnu priču iza sebe, ali sa srećnim krajem!

Rođen u Hrvatskoj, zbog rata izbjegao u Srbiju sa porodicom, na traktoru, a tamo ga dočekalo bombardovanje i sakrivanje po skloništima. Međutim, sada živi novi život, a naći će se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, sa svojom novom zemljom Australijom.

-Nisam ovdje rođen, nisam znao engleski kada sam došao. Da budem iskren, ovo mjesto mi se činilo poprilično čudnim kada sam ga prvi put vidio. Ali… Australija je udomila moju porodicu i dala nam nadu kada ju nam je rat oduzeo. Dala nam je priliku da naporno radimo, kupimo kuću i izgradimo novi život. Pokazala mi je da snove vrijedi imati – ovako je počeo svoju priču Miloš Degenek.
Miloš je rođen u Republici Srpskoj Krajini 1994. godine, a sa nepune dve godine sa porodicom je morao da izbjegne iz Knina. To su uradili na traktoru, putovali čak devet dana, jeli samo hljeb i pili samo mlijeko, ali na kraju stigli u Srbiju, tačnije Aranđelovac.
Ostavili su sve iza sebe, porodicu, prijatelje, kuću i zemljište, a to je sada bolna tačka o kojoj se u njegovo porodici ne priča. Dušan, Milošev otac, od tad se nije vratio u rodnu Hrvatsku, a prošle su 24 godine.
U Srbiji ih je nedugo zatim dočekala još jedna nemila situacija, a to je bilo NATO bombardovanje.
-NATO je 1999. godine bombardovao Jugoslaviju iz razloga koje nikada neću razumjeti, ja sam tada imao šest godina. Igrao bih se sa drugarima na igralištu i onda bi čuli sirenu, što je značilo da se sprema napad. Morali bi da idemo u podzemni bunker u kojem bi smo provodili nekad i do 48 sati, bez svijetla dana, a hranili bi se iz konzervi, kao da smo psi – opisuje tužnu sudbinu Degenek.
Najgore od svega mu je bila nesigurnost. Čak i kada bi uspijevao da dođe do malo sna nije znao da li će se ujutru probuditi i vidjeti oca i majku, ili neće.


-Vidio sam mrtva tijela, osjetio kako bombe udaraju o tlo… nijedno dijete to ne bi smjelo da doživi. Mrzim rat. Toliko njih je bez potrebe umrlo… djeca, nevini ljudi. Ne znam zašto, nisam političar, samo znam da sve to mrzim. Ja sam to preživio, ali preživjela su i sjećanja”. 
-Otac mi je bio atletičar i takmičio se na nacionalnom nivou u Jugoslaviji. Bio sam premlad da bih ga gledao, ali su mi rekli da je bio baš brz. Jedan čovek sa kojim je trčao je radio za Crveni krst i rekao mu o programu između Ujedinjenih nacija i Crvenog krsta preko kojeg je mogao porodicu da ‘izbavi’ iz rata i preseli u Australiju. Nije morao ništa da plati, ali kada smo zaradili dovoljno novca morao je toj organizaciji da nadoknadi troškove relokacije. 
Odluka za selidbu na drugi kontinet je bila laka za Miloševog oca, s obzirom da je situacija u Srbiji bila krajnje alarmantna. Nije bilo dovoljno hrane, posla, praktično ničega.
-Nije bilo mnogo razloga da ostanemo. Mama i tata jedva da su radili, a fudbal je bilo jedino što me je držalo van ulice. Ne sećam se da su pričali sa mnom i bratom oko odlaska u Sidnej, ali kada smo ušli u avion mi smo bili uzbuđeni jer je sam let avionom bio avantura za nas. Tek kada smo sletjeli u Sidnej shvatili smo da smo na novom kontinentu zvanom Australija – napisao je Degenek o svojem ‘bijegu’ u novi početak.
Miloš Degenek sada ima 24 godine, u karijeri je nastupao Štutgart, 1860 Minhen, a trenutno je član Jokohama Marinosa. Za Australiju je nastupio 18 puta, a ovo će mu biti prvo Svjetsko prvenstvo u karijeri.

Australiji je zauvek zahvalan na svemu učinjenom za njega i njegovu porodicu, a Srbija i Hrvatska imaju specijalno mjesto u njegovom srcu.
Što se tiče porodice, oni su se vratili u Srbiju, da bi bili bliže Milošu, mada otkad je on prešao u Japan razmišljaju da se ponovo presele u Australiju, a što se tiče kratkoročnih planova putovaće u Rusiju, gdje će bodriti svog brata i sina na nadolazećem Svjetskom prvenstvu.
-Držim se četiri bitne stvari, a to su porodica, fudbal, moja vera u boga i u svoju zemlju. Vjerujem da će mi se sve to vratiti ako budem imao priliku da predstavljam Australiju na svjetskom prvenstvu. Iskreno, to bi bilo najbolje što mi se desilo u životu…”, zaključuje svoju priču Miloš Degenek.