Svojim iskazom i željom da bude svjedok saradnik, Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje u vrtlog milionskih afera stavio je krem BiH društva, ali i Republike Srpske, pogotovo onaj politički dio. Naš portal došao je do ekskluzivnog izvještaja Čauševića, koji ćemo podijeliti sa vama u narednih nekoliko nastavaka, a zbog autentičnosti dokumenta, on je podijeljen baš onako kako je Čaušević i otkrivao detalje:

Tokom 2007. godine, mislim da je Špirić Nikola postao državni premijer odnosno predsjednik Vijeća ministara BiH. Odmah nakon imenovanja ili ubrzo kontaktirao me je i tražio od mene neku vrstu usluge. Predhodno ja i Špirić smo imali manji poremećaj odnosa, vezano za pravno lice “Riva” iz Tuzle koji drži terminal u Tuzli, a ime mu je Abdulah Abdagić, a taj problem ću objasniti kasnije, pa je ta prvobitna komunikacija bila otežana zbog tog problema. Špirić je tražio da se Goranu Marinkoviću, odnosno pravnom licu “Marinković Comerc” vrati porez u iznosu od 500.000 maraka. Ja sam odmah dao zaduženja Nekić Dževadu, pomoćniku za poslovne usluge da mi provjeri o čemu se radi i ubrzo sam shvatio da to nije nikakav povrat PDV-a, nego jedan čudan slučaj koji se dešava u praksi, ali u  manjim iznosima kada se povrat poreza dešava na osnovu odluka poreskih Uprava Entiteta. Taj akt poreske uprave RS-a nije bio čitko potpisan i nije se vidjelo ko je potpisnik tog akta, ja sam zatražio od Nekića da provjeri u Poreskoj upravi RS-e o čemu se radi. Vrlo brzo možda poslije sat vremena nazvao me je Špirić i verbalno me napao i stavio mi je do znanja da nije zadovoljan mojim ponašanjem, pa mi se obratio riječima: “Nisam to očekivao od tebe, lijepi moj direktore”. Bilo mi je jasno da nešto nije u redu, jer što bi se on brinuo o nečemu što je zakonito, a ukoliko je sve čisto, zašto bi bilo kome smetalo da se stvar provjeri. Kasnije je to vraćeno od strane Odjela za poslovne usluge tih pola miliona, a ja tu nemam nikakvih konkretnih radnji, osim što sam eventualno mogao zbog svojih predhodnih saznanja stvar istražiti pa ih dodatno problematizovati, a ja to nisam uradio, vjerovatno iz vlastite želje da ne remetim dobre odnose sa premijerom, pa i da popravim one problem iz prošlosti.

Ne mogu se sad precizno sjetiti kada se dešava ovaj povrat poreza, ali orijentaciono to je nedugo nakon dolaska (Špirića) na mjesto predsjednika Vijeća ministara BiH. Ovakvi povrati po nalozima entitetskih Poreskih uprava nije na nivou niti 1%, pa je i to jedan od razloga što sfera mojih interesovanja nije u velikoj mjeri bila fokusirana na to pitanje, nego sam se uglavnom oslanjao na rad pomoćnika u ovom slučaju Nekić Dževada.

Kemal Causevic

 

Što se tiče vašeg pitanja kako je Špirić mogao znati da sam ja Dževadu Nekiću naložio da provjeri u Poreskoj upravi RS-e, Špirić je mogao dobiti informaciju i to sa dvije strane od Nekića ili od Poreske uprave RS-e, a samo pitanje da li je ta procedura povrata bila u redu, to ćete morati sami provjeriti uvidom u predmet tog povrata i u Poreskoj upravi RS-e I UIO-e BiH, pa će vam to dati odgovor na pitanje da li je Nekić tu uradio nešto pogrešno ili ne. Nekić je poslije postao državni Revizor i jedna od osoba koja je meni radiala o glavi i sam Nekić je osmislio prevaren način zapošljavanja u smislu da se zapošljavju ljudi na određeno vrijeme, pa onda nakon dvije godine zadrže u stalnom random odnosu. Ja ne mislim da u takvom načinu zapošljavanja ima nešto loše zbog objektivne situacije u BiH, jer vi zbog objektivnih posljedica rata, pa i etničkog čišćenja ne možete objektivno na realan način zadovoljiti nacionalnu strukturu i u FBiH i u RS-u, pri čemu mislim da je na teritoriji RS-a teško naći Bošnjake, a na teritoriji FBiH je teško naći Srbe pa i Bošnjake i Hrvate zavisno na kojoj teritiriji FBiH se govori.

Drugi interesantan slučaj za Špirića je slučaj pravnog lica “Studen Agrama” i “Bimal”. U ovom slučaju meni se obratio vlasnik tog pravnog lica koji se zove Ilija Studen i tražio sastanak sa mnom, a radilo se o razgovoru na temu oslobađanja carine za uvoz šećera. Sastanak je održan u mojoj kancelariji u sjedištu UIO-a u Banja Luci i na njemu su osim Ilije Studena bili prisutni i njegovi saradnici. Njegova želja je bila da nerafinisani šećer bude tertian kao sirovina za proizvodnju i da kao takav bude oslobođen od carine. Ja sam mu objasnio da to pitanje nije  moja nadležnost, nego u nadležnosti Vijeća ministara BiH, te preporukama Upravnog odbora i zahvalio mi se na davanju sugestije i naglasio je da je on sada dužan odboru  informaciju kuda dalje da ide u postizanju svog cilja. Ubrzo je zaista dobio mogućnost da uvozi sirovinu bez carine u količini od 50 miliona kilograma, što dovodi do štete od 10 miliona maraka za BiH, na godišnjem nivou ili 60 miliona za ovih šest godina. Ovaj slučaj je doveo do stvaranja monopolskog položaja na tržištu, a o svemu ovome mogao bi vam posvjedočiti Mladen Zivojević iz Ministarstva vanjske trgovine u to vrijeme i koji se posvađao sa Špirićem, a mogao bi svjedočiti i Senad Svraka koji bi možda imao interes da priča, a sa pozicije osumnjičene osobe kod tužioca Šuškić Ismeta u predmetu nelagalnog uvoza kafe Glorija na kojem sam i sam kao direktor Uprava radio, a koji je poslije uvozio šećer. Ono čime je Vijeće ministara branilo svoju odluku navodili su da je to u skladu sa Zakonom i da to tako može, ali je meni simpatično što drugima nisu dozvolili takvu mogućnost, ne samo u oblasti šećera, nego bilo kojoj drugoj oblasti proizvodnje, pa kada nekoga tako favorizujete, dovedete ga u favorizovani položaj u odnosu na druge i uskratite prihod u Budžet. Ono što je meni indikativno na ovaj način samo je Studen uvozio toliku količinu sirovina koje daleko premašuju potrebe cijele BiH. Na ovaj način su se varali investitori i do friziranja same proizvodnje kroz ogroman uvoz maltene gotovog proizvoda, pa do proizvodnje veće količine od potrebne. Upitno je da li je ta količina u konačnici i proizvedena. Prema mojim saznanjima Ilija Studen se dobro odužio Nikoli Špiriću u Beču gdje živi Špirićeva kćerka Jovana sa svojim vjenčanim ili nevjenčanim mužem i ove detalje ćete morati samo provjeriti, a kao ulazne informacije što sam vam rekao su sasvim dovoljne.

Kroz uvoz šećera BiH je imala još jednu negativnu posljedicu kroz nejasne normative za utvrđivanje gubita šećera, tj. rastura koji se odnosi na propadanje robe, curenje, oštećenje ambalaže, kalarinje jer se radi o hidroskopskoj materiji itd. Njima je na ovakav način prihvaćeno utvrđivanje gubitka bez bilo kakvog postupka utvrđivanja stvarnog gubitka, malte ne po paušalu, a kada to pretvorite u javne prihode oni su u dodatnom gubitku od 100 do 200 hiljada maraka godišnje.

 

U nastavku

Špirić zaposlio pola Drvara

Svakog dana objavljivaćemo transkripte Kemala Čauševića, a u sledećem nastavku čitaćete kako je Nikola Špirić preko Uprave za Indirektno oporezivanje tražio da se na nelegalan način zapošljava njegova rodbina, poznanici, koji nikada nisu došli na posao, ali su primali redovne plate-

Čitajte “Pravdabl.com” i saznajte istinu koja je skrivana od vas,….