Zauvijek nas je napustio Adem Atko Kasumović, koji je nakon duge i teške bolesti preminuo 31.08.2019. godine u Zagrebu. Rođen 1936. godine u Gradišci gdje je počeo svoju fudbalsku karijeru u Kozari da bi 1957. godine postao član banjalučkog Borca. Došao je kao centarfor i za Borac igra dvije drugoligaške sezone na toj poziciji i obje sezone je bio najbolji strijelac (9 golova u sezoni 1957/58 i 16 golova u sezoni 1958/59) da bi u prvoj Borčevoj prvoligaškoj sezoni 1959/60. godine bio “prekomandovan” u odbranu na poziciju stopera.
U Borcu, i svojoj Banja Luci, igrao je do 1963. godine kada (u jesen) prelazi u zagrebački Dinamo za koji nastupa 2 sezone.
Na ‘zelenom’ terenu je uvijek pružao svoj maksimum i Borčeva ekipa je bila nezamisliva bez Atke, njegove silne energije i požrtvovnosti. Iako je počeo kao vrlodobar centarfor ipak je najviše pokazao igrajući u odbrani na mjestu stopera ali i lijevog beka, po potrebi (U Dinamu, najčešće).
U Borcu je najbolje ‘funkcionisao’ na poziciji stopera u tandemu sa lijevim bekom Muhamedom Kulenovićem-Bilijem i njih dvojica su prestavljali nepremostiv tandem za sve rivalske napadače. Navijači Borca su imali običaj reči da pored Atke i Bilog može proći samo lopta ili igrač, nikada oboje zajedno.
Atko je bio ljubimac banjalučke publike zbog svog fudbalskog umijeća ali i dobrote, bio je Raja. Atletski građen, zgodan i veliki šarmer volio je ‘život’, čaršiju druženje sa rajom… Bio je sjajan fudbaler, a privatno pravi životni boem. Omiljen kod navijača, kod raje, ali još više kod ženske populacije, jer je  Atko bio poznat šarmer i zavodnik lijepih dama gdje god da je živio i igrao.
Nakon odlaska u Dinamo u kojem je proveo 2 prvoligaške sezone sezone, ipak je ostavio svoj trag i upisan je u klupsku istoriju, jer je s Dinamom osvoji Kup Maršala Tita 1965. godine, nastupivši i u finalnoj utakmici, u Beogradu, protiv titogradske Budućnosti.
Nakon odlaska iz Dinama karijeru nastavlja u Zagrebu, Trešnjevci i austrijskom Vilingenu. Veliki broj fudbalskih stručnjaka i Atkinih fudbalskih savremenika je tvrdio da je Atko mogao postići mnogo više u fudbalskoj karijeri, da je bio predodređen za “fudbalsku zvijezdu”, ali da to nije postigao zbog svog boemskog način života, kojeg se nikada nije htjeo odreći. Atko je je jednostavno uživao u životu u ‘punom kapacitetu’ a da se htjeo u potpunosti posvetiti, profesionalno, fudbalu – sigurno bi postigao mnogo, mnogo, više, imao je sve predispozicije da dosegne ‘fudbalski vrh’. Ali, u njegovo vrijeme većina fudbalera je prvenstveno igrala zato što je volila fudbal, ali ne i apsolutni profesionalizam koji je tada već uzimao maha i zahtjevao od igrača asketski život posvećen samo treniranju i igranju…
Otišao nam je još jedan od legendarnih Borčevih fudbalera, igrač koji je učestvovao u istorijskom uspjehu Borca – prvom plasmanu u Prvu saveznu ligu Jugoslavije i odigrao sve utakmice u prvoligaškoj sezoni.
Otišao je, zauvijek, banjalučki miljenik, igračina i ljudina.
Atko je sahranjen 2.sptembra 2019. godine u Zagrebu na groblju Mirogoj, a oproštajni govor, uz prisustvo mnogih Dinamovih igrača i navijača, održao je nekadašnji saigrač Krasnodor Rora.