Vesele, harizmatične i šarmantne Novosađanke okupljene u muzičkom bendu pod nazivom „Frajle“  izdale su do sada četiri albuma  na kojima preovladavaju hitovi, a posljednji pod nazivom „Ljubav na dar“ osvojio je srca mnogobrojne publike. Marija, Nataša, Jelena i Nevena udružile su svoje vokale i dvije akustične gitare, uz pomoć kojih na nastupima prave muzičke performanse koji se prepričavaju danima. Ove talentovane dame, koje su pravo osvježenje na domaćoj muzičkoj sceni, govore o održanom nastupu u Trebinju, novom albumu, ali i koncertima koji ih očekuju u narednom periodu.

 Koncert u Trebinju dokaz je da u Hercegovini imate značajan broj obožavatelja, koji su, u jednom dahu, zajedno sa vama pjevali dobro poznate stihove. Koliko vam imponuje činjenica da su vaši fanovi raspoređeni, što se kaže, od Vardara pa do Triglava?

– Na našim profilima, na društvenim mrežama često su nam se javljali ljudi iz Trebinja sa pitanjem:“Kad će koncert?“ Izuzetno nam je zadovoljstvo čuti da neko priželjkuje naše gostovanje, a mi se nadamo da smo opravdale očekivanja. Naša publika je, ne možemo reći od 7 do 77, jer smo imale i bebe na koncertu, ali prati nas dosta ljudi, na čemu smo neizmerno zahvalne. Uživale smo u pozitivnoj energiji, koju smo dobile od hercegovačke publike. Videle smo da su se publici naročito dopale neke naše starije pesme.

Koje su vam prve asocijacije kada neko spomene Trebinje, budući da je ovo drugi koncert koji ste održali ovdje, a sudeći po reakcijama publike ne sumnjamo da će ih biti još?

– Visoki i krupni ljudi, glumica Nataša Ninković, a jedna od nas je imala i veliku ljubav iz Trebinja dosta davno. Ovaj kraj je predivan, priroda je prosto fenomenalna. Ceo grad je istorijski značajan, ne znamo šta bismo pre izdvojile. Odmor treba iskoristiti da dođemo u ove krajeve ponovo.

Kako ste 2009. došle na ideju da oformite ženski muzički bend i zašto baš nesvakidašnji naziv – „Frajle“?

– Desilo se to da je naša draga Marija 2009. godine došla na ideju da odemo zajedno nas četiri u Crnu Goru i da imamo tamo par nastupa. Trebalo je na brzinu smisliti ime benda. Odabrale smo “Dream girls”. Međutim, u Crnoj Gori, u  Podgorici sačekao nas je veliki plakat “Đevojke iz snova”, pa smo mi kada smo se vratile u Novi Sad odlučile da promenimo ime. Odlučile  smo da umesto prve opcije koja nam je bila u glavi, a to je da se zovemo Sose, ipak budemo Frajle. Inače, taj odlazak u Crnu Goru je interesantan jer je ljubav bila u pitanju. Marija se jako zaljubila i naša misija odlaska tamo je bila da osvojimo tog momka. Ta romantična ljubav nije imala neku budućnost ali bend koji je nastao zbog ljubavi je ima.

Kako izgleda zajednički rad na stvaranju novih pjesama i odakle četiri dame crpe inspiraciju?

– Nekad lako, nekad teško. Kad ide teško onda se odvojimo, svaka radi posebno, pa se nađemo zajedno u studiju. Kad ide lako, onda zajedno sedimo i radimo. Uvek je u nekom trenutku neka manje, a neka više inspirisana, mada je rok za završavanje albuma najbolja inspiracija, dobro radimo pod pritiskom. Dobro pišemo kada smo zaljubljene, što nije super, pošto nam se to ne dešava često. Sve četiri smo kompozitori i tekstopisci, uvek je jedna u nekoj fazi pisanja, nekad jedna, nekad sve, od 2009. kod nas to ide u nekim talasima. Kada se dobije rok za album, onda sve što smo pisale i stvarale po notesima, mobilnim telefonima preslušavamo i pravimo neki materijal koji se kasnije nađe na CD- u.

Kako publika reaguje na novi album „Ljubav na dar“?

– Mislim da im se sviđa i samim tim kada ljudi mogu dosta brzo da se povežu sa pesmama i tekstovima, onda to ide vrlo lako i jedva čekaju nove pesme da zapevaju. Naravno, to zavisi od nas koliko ih sviramo i promovišemo. Uvek neko od publike želi da čuje neke od prvih pesama, ali lepo je da nas prate i da znaju naše pesme. Super je što se ovaj album, po prvi put, našao od Slovenije do Makedonije. Bio je u tiražu jednih novina uključujući divnu humanitarnu akcija vezanu za svaku zemlju. U Srbiji je deo prihoda išao za „Pokret Marine Maljković“, u Hrvatskoj bolnici Goljak, u BiH udruženju „Renesansa“, u Sloveniji udruženju za borbu protiv raka. Divno je što je svako ko je kupio CD pomogao onima kojima je pomoć zaista potrebna.

Kako osmišljavate svoje scenske nastupe i kostime po kojima ste prepoznatljive od samog početka?

– Jedna od glavnih ideja kada se kostimirate jeste da vam to bude praktično. Malo smo smanjile garderobu i sadržaj kofera. Gledamo da ako smo neke faze već prošle, da probamo nešto novo, angažujemo neke nove stiliste, a da ostanemo dosledne nekom našem imidžu. Volimo da se menjamo i u pogledu boja koje nosimo.

Vaša muzika nosi elemente podneblja u kojem ste odrasle – Vojvodine. Imate li u planu neke promjene po pitanju muzičkog pravca ili ćete se i dalje držati zvuka na kog smo se navikli?

– Mi se menjamo uvek. Naš prvi album je drugačiji od ostalih. Idemo korak dalje, što je prirodno, sazrele smo pa se i mi menjamo, a tako i naši stajlinzi. Ko zna šta će doneti peti album, kod nas se nikad ne zna, prirodno se desi taj proces.

Koliko je teško danas opstati na muzičkoj sceni i očuvati prave vrijednosti?

– Mi imamo svoj mikrosvet. Ne mogu da kažem da mi ne pripadamo domaćoj sceni, ali mi kao da imamo svoj svet, svoju publiku koja prati ono što radimo. Mi se menjamo prirodno. I muzika i naš stajling. Naša publika to prihvata. Jeste možda teško u nekim momentima, ali to kod nas je normalno. Publika zna da nećemo preći neku granicu, ni privatno ni poslovno. Pitanje je i medija koliko žele da podrže ovakve stvari. Sa te strane, potrebna je podrška televizija, radio stanica, da bi takva muzika došla do većeg broja ljudi. Danas je muzika mnogo dostupnija, na internetu, nego što je to bilo ranije. Mi smo bile te koje smo preko YouTube – a zapravo došle do velike populacije. Stavili smo snimke na tu platformu gde nas je čulo mnogo ljudi. Kada smo počele bile smo male YouTube zvezde u usponu. Što se tiče recepta za „opstanak“ na sceni –  ljudi će prepoznati “to nešto” i tražiće to da vide.

Kakvu muziku slušate privatno i ima li ona uticaja na vaše muzičko stvaralaštvo?

– Slušamo dosta stranu muziku. Volimo i mainstream, nešto što jeste svetski popularno, a takođe i nešto što nije baš komercijalno. Naravno da želimo da budemo u toku šta se dešava oko nas i neminovno je da to što slušate ostaje u našim glavama, u našim mehanizmima i mi to negde pretačemo u neke naše pesme.

Kakvi su vam dalji planovi vezani za karijeru?

– Sada malo odmaramo, pa nastavljamo sa koncertnim aktivnostima. Od februara već krećemo da radimo punom parom, svuda po Balkanu, a i u inostranstvu. Na proleće bi trebao biti koncert u Novom Sadu, pošto nas Novosađani stalno pitaju: “Dobro,svuda ste bile. Kada će biti koncert kod kuće?” Osmog marta smo u Mostaru, tako da pozivamo publiku iz Trebinja da dođe da se družimo i tamo. Planiramo puno putovanja, turneju u Kanadi i Americi. Polako, tek je počela godina, dosta toga je pred nama.

“Hercegovina Promo”