OTVORENO PISMO MIRE BJELIĆA MILORADU KARALIĆU, BIVŠEM KAPITENU RK BORAC

Milorade, ja sam svojevremeno (u moje vrijeme) obavjestio sve igrače koji su prošli kroz Borac da mogu da pišu i govore o Miri Bjeliću, pod uslovom da za to imaju argumente. U protivnom ja ću iznijeti sve argumente protiv takvih izjava, jer mnogi znaju da sam radeći u RK Borac kao prvi operativac kluba vodio i svoju privatnu karticu za svakog igrača u tom vremenu. Posjedujem kartice za 318 članova Kluba.

Sada ću da pređem na glavnu stvar, a to je da si nedavno na TV FACE gostovao sa igračima iz tvog vremena i spomenuo mene u negativnom smislu kada je u pitanju Zlatan Saračević. Rekao si da sam ja svojevremeno tvrdio da Zlatan Saračević nikada neće biti dobar igrač. Milorade, slagao si to smišljeno, jer Miro Bjelić nikada nije u negativnom smislu pričao o bilo kom igraču, a pogotovo o Zlatanu Saračeviću sa čijim sam pokojnim ocem igrao zajedno.

Prije nego što počnem da pričam o tebi, moram priznati da si bio sjajan klupski igrač. O nastupu u reprezentaciji ne mogu da pričam, iako imaš veliki broj nastupa, ali nije mi jasno zašto te je trener Vlado Štencl, kada si dobivao minutažu da igraš,  sa mjesta na kom si inače igrao “bacao na lijevo krilo!!!

Toliko o tebi kao igraču.

Miorade Karaliću sada ću argumentovano da malo pričam o tebi kao treneru više ekipa. Ni sa jednom nisi imao uspjeha, ne računajući osvojeni pehar u bivšoj Jugoslaviji protiv Borca iz Uroševca. Pokojni Ratko-Rale Dejanović i ja dobro znamo kako je taj pehar osvojen u drugom poluvremenu.

Ti si Milorade kao igrač Borca ucjenjivao Klub.

Prvo se sjeti sastanka u hotelu Bosna u sobi 101, kada smo se svi igrači pobunili zbog novca, a sa tog sastanka te izveo tadašnji trener pokojni Vojo Misaljević iz sobe i nakon par minuta ste se vratili na sastanak. Na naše čuđenje Vojo prekida taj sastanak.Da ne dužim, kada sam te pitao poslije prekinutog sastanka: “Šta to bi”, ti mi reče: “Ja sam svoje dobio, a ostali igrači neka se snalaze”!?

Sjeti se Milorade kada te je Pero Perović odstranio iz prve ekipe i nije te poveo u Celje. Pred utakmicu si došao sa Vojom i pod pritiskom igrača Perović te je uvrstio u ekipu. Tu utakmicu smo izgubili. Poslije utakmice Perović mi je rekao da će dati ostavku, jer ga rušiš zajedno sa Vojom.

Sjeti se Milorade kada si ogolio RK “Partizan” iz Teslića. Tada sam rekao njihovom predsjedniku Sadmiru Ajanoviću da te ne uzima za trenera, jer si aktivno igrao za Borac tj. da se ne može biti uspješan i aktivan trener, ako u isto vrijeme igraš za dva kluba i studiraš. To se obistinilo i RK “Partizan” iz Teslića  je ispao iz lige u opštinsku ligu i nedugo zatim se ugasio!

Bio si trener u Borcu: Kada su te smijenili (tada nisam bio u Klubu, ali sam te predhodno upozorio, kod Pivnice, šta ti se sprema), otišao si kod Tane Kuvelje u kafić i cmizdrio da si smjenjen te da sam ja uticao da te smijene!? Čista laž, jer tada je direktor Kluba bio Momo Golić. Tebe su smijenili Pero Perović, Branko Janković i Momo Golić. Za novog trenera, Perović i Momo, su doveli Nedeljka Vujinovića-Braciku.

FINALE KUPA ŠAMPIONA U BANJALUCI

Pošto me je Grad odredio da idem na licitaciju u Basel tj. da bi se finale Kupa evropskih šampiona  odigralo u Banjaluci. Za tu licitaciju odobreno mi je 25.000 američkih dolara. Tadašnji predsjednik Kluba Nedeljko Pehar je obezbjedio ta sredstva. Sa mnom u delegaciji koja je bila u Baselu su bili Ivan Snoj i Nebojša Popović-doktor.

Pošto mi je sama ta licitacija (prvi put od postojanja IHF-a) bila sumljiva (nabijanje cijena), ja sa zaustavio tu licitaciju na 16.000 američkih dolara. Sada mislim da sam trebao i ranije reagovati i dobiti finale za upola manje dolara. Ujedno smo prihvatili da budemo u Banjaluci organizatori za izvlačenje parova za Olimpijske igre u Montrealu. Taj dan kada se odigravalo finale KEŠ-a, 11. aprila 1976. godine u Banjaluci, čitav svijet se sletio u Banjaluka sa 64 Radio-televizije.

Poenta je u tome, kada sam se vratio iz Basela, pred mojom zgradom, gdje stanujem, naišao je Milorad Karakić i održao mi lekciju tj. da sam taj novac (16.000 dolara) trebao podijeliti igračima pa da igramo bilo gdje. Moj odgovor je bio u smislu da li ćemo uopšte pobijediti i osvojiti Kup šampiona.

Pošto smo finale 1975. godine izgubili od Forverca u Diseldorfu, tada smo odlučili da sve preduzmemo kako bi osvojili Kup šampiona.

Ali Milorade Karaliću sada ću prvi put iznijeti uvertiru ovog finala, odnosno šta si ti uradio kao kapiten ekipe.

Došao si taj dan ujutro u Opštinu i otišao kod načelnice za stambena pitanja i od nje tražio trosoban stan, u suprotnom, ako ga ne dobiješ nećeš igrati finale!? Načelnica Azra Balić me je nazvala i to rekla i da ne zna šta da sa tobom radi. Danas sa ove distance se ne mogu sjetiti svih detalja tj. šta sam joj odgovorio, ali sam sa njom otišao na piće u hotel Bosnu i skovali smo plan kako da razrješimo taj problem. Znam da je Borac  osvojio KEŠ, a da je  kapiten Milorad Karalić na kraju bio zadovoljan. Nije se javno bunio ili nije smio od sportske javnosti!?

MILORAD KARALIĆ – MINISTAR SPORTA

Kada si bio postavljen za ministra sporta, mnogi su se otvoreno hvalili (Tomo Marić, Dušan Popović i sl.) da su oni zaslužni što si ministar. Jedino se Momo Golić hvatao za glavu, rekavši meni: “Tek sada je “naj-bao” rukomet u Borcu. Sve se to obistinilo!

Kao ministar u ime  Rukometnog saveza RS nisi htio da uplatiš EHF-u 40.000 švicarskih franaka kao kotizaciju za prijem u Evropsku rukometnu federaciju, čiji prijem su 23. januara 1999. godine dogovorili Nedeljko Gerdijan i Veljko Malić u Beču kao zastupnici RSRS, a Kosovo je to odradilo ekspresno!!!

Zatim nisi dao da se igra zajednička liga na nivou BiH, a na Olimpijadi u Sidneju nosiš zastavu BiH, Kako??? Sa Harisom Silajdžićem si postigao takav dogovor, odnosno on ti je sve naredio. Rukometni savez RS bio bi samostalan i potpuno ravnopravan i sjedište RS BiH je moglo biti u Banjaluci i u Sarajevu. Silajdžiću to nije odgovaralo i on ti je postavio uslov, ako RSRS bude primljena u EHF da nećeš biti predsjednik Olimpijskog komiteta BiH i da nećeš nositi zastavu na otvaranju Olimpijskih igara u Sidneju. Tvoj karakter se pokazao u punom izdanju.

Nisam gledao to otvaranje, ali sve mi je ispričao Petar Perović uz komentar:”Vidi onog đubreta, uništava nas i sve radi u korist svoju”.

Rekao sam Peri da ne treba da se čudi jer je Milorad sa Pilane, a i sam Borac je imao gorko iskustvo sa pojedinim igračima sa Pilane.

Milorade Karaliću, ovo je samo dio onoga što imam zapisano, ne samo o tebi, već i za ostalim članovima Kluba.

Moram da otvorim slučaj kada je sarajevska Bosna ostala u ligi, odnosno da bi tvoj dekan sa sarajevskog fakulteta Baja preživio kao trener u Bosni- mislim na Baju Jankelića. Tom prilikom Borac je svjesno, pod pritiskom politike iz BiH, izbacio Zamet iz lige, a ostavio Bosnu. Detaljnije, odnosno politika iz Sarajeva je naredila da  FK “Čelik” iz Zenice pusti utakmicu FK “Borcu” da bi ostao u ligi, a RK “Borac” je za uzvrat trebao učiniti isto u korist RK “Bosna” To je i urađeno. Jedino se Pero Janjić tome protivio!

Tu se može govoriti o mom nepoštovanju dogovora sa tadašnjim saveznim sudijom Domazetom i sekretarom Ivicom Bilić iz Kvarnera, a sve da jedan vrhunski igrač pređe u Borac. Prihvatio sam na sebe krivicu i nikada od 1973. godine nisam otišao u Rijeku, radi sramote. Mnogi o tome ne znaju i jedini koji je to primjetio na toj utakmici bio je Abas Arslanagić, koga je lopta pogađala i kada je bježao sa gola!?

Zato gospodo o Miri Bjeliću pišite  samo argumentovano; kod mene nema rekla- kazala ili da nešto komentarišem, a da se ne potpišem.

Nisam ti Milorade spomenuo ono vrijeme kada si se prodavao u Crvenki za 2.000 dinara. Tada me je nazvao njihov sekretar Radmilo Uskoković i pitao da li Milorad Karalić misli da je Dragoslav Šekularac. Kažem ja njemu što me pitaš, a onda mi je on sve ispričao. I moj kum Mile Kekerović je tih godina išao u Crvenku da se proda. Nisu se dogovorili, a sve se to dešavalo bez znanja u Borcu. “Svi vole Borac”???

Mogu samo za dvojicu iz svoje generacije da tvrdim da su pravi Borčevci i to Abas Arslanagić i Momo Golić, bez obzira na sve nesuglasice koje smo imali.

Milorade Karaliću imam ja još stvari koje u ovom dopisu nisam iznio zbog ograničenog prostora. Ja nisam zaboravio kako su igrači upisivani u škole i na fakultete i šta im je sve Borac tu pomogao. Samo nismo u školovanju pomogli prof. Abasu Arslanagiću, dr. Nebojši Popoviću i Peri Janjiću.

Sada to ništa ne priznajete, odnosno koliko vam je valjao Borac!? Svi ste vi postal preko noći dr.-mr.-fr. i sl. Vama je Borac samo trebao kada ste bili u škripcu i tada ste ga se rado sjetili.

Predlažem bivšim igračima, u moje vrijeme, da organizuju okrugli sto i neka argumentovano pričaju o meni, a ja ću o njima, sa dokazima od završetka osnovnih do srednjih škola i fakulteta i na koji način. Isto tako spreman sam i da pričam kako i koje su djevojke, supruge i vjerenice išle na abortuse.

Ja nemam problem da to iznesem javno, jer za sve imam dokaze. Da je to istina, napomenuću da je jedan igrač od nas tražio da mu sadašnja supruga ode na abortus, jer nije znao da li je to njegovo dijete ili predhodnog momka!?

Pametnije bi bilo Milorade Karaliću da okupiš bivše igrače i da podignete glas da bi se zaustavila prodaja klupskih prostorija.

Isto tako u mojoj evidenciji ima zapisano (prije 40 godina) kada si za vrijeme svadbe Miroslava Markusa, na Stadionu sportskih igara u klupskim prostorijama,otuđio klupski Suvenir tanjir dobiven na turniru u gradu Mecu u Francuskoj.Kada smo te upozorili nisi htio da ga vratiš, jer kako si to rekao, da taj tanjir voli tvoja supruga Rada.

Nisam zaboravio ni tvoj skandal u Španiji, kada si na put vodio svoju suprugu Radu. Nisam tu bio, ali me je nazvao Ljupko Jurela i ispričao mi šta se sve dešavalo. Moj savjet je bio da te Pero Janjić ne stavlja u ekipu, ali Jurela to nije prihvatio. U oba slučaja Ljupko Jurela je bio protiv da se sankcionišeš.

Zato kada spominjete Miru Bjelića u negativnom smislu, pričajte samo sa dokazima. U protivnom vama se loše piše!!!